Mons. Milan Zgrablić, novoimenovani zadarski nadbiskup koadjutor, svoj prvi nastupni razgovor u medijima po objavi svoga imenovanja dao je za Hrvatski katolički radio. Mons. Zgrablić će biti 70. zadarski nadbiskup, odnosno 114. pastir u 17 stoljeća zadarske Crkve. Kaže kako ga je odluka pape Franje zatekla.
– Bio sam u uredu, rješavao sam neku dokumentaciju, pisao potvrde. Sada su krizme, prve pričesti, vršio sam neku administraciju. I uslijedio je poziv časne sestre iz Nuncijature. Budući da nisam bio sam u uredu, mislio sam, što to sad znači, bolje da se ja malo maknem. I udaljio sam se iz ureda da mogu u miru razgovarati. Dakle, uhvatio me u mom župnom redovitom poslu, radu, gotovo svakodnevnom, ono što radi svaki svećenik, župnik, tako sam i ja. Bilo je to do podne, kad obično dežuramo u župnom uredu, tako da je i mene zahvatilo za stolom, dok sam radio svoje redovite poslove. Nije uobičajeno da vas Nuncij zove svaki dan. Nuncij me zamolio da dođem u Zagreb i preko telefona mi je rekao da se radi o jednoj diskretnoj stvari o kojoj želi sa mnom razgovarati.
Nuncij mi je jednostavno rekao: „Papa Vas je imenovao biskupom”. Dapače, rekao je: „Anzi, archivescovo, di Zadar”. Evo, tako je izričito rekao. I ja sam doista ostao iznenađen što, kako Zadar… Čovjek se nađe pomalo zbunjen, doista zbunjen u tom trenutku. Čovjek ne zna što bi rekao. Jedino što sam rekao: „Ne moram Vam valjda sada reći nešto. Dajte mi koji dan, da mogu donijeti odgovor”. Nuncij je rekao: „Naravno da možete uzeti nekoliko dana, promišljati, razmišljati. Ali, razmislite, Svetom Ocu se ipak ne kaže Ne”. Ali nitko nije vršio nikakav pritisak na mene.
U Zadar dolazi treći put – pohađao je treći i četvrti razred u Klasičnoj gimnaziji sjemeništa Zmajević te kasnije tri godine bio prefekt (predstojnik) u sjemeništu Zmajević, od 1987. do 1990. godine.
– Nakon dva razreda ukinula se gimnazija u Pazinu pa su biskupi nas četvoricu poslali u Zadar. Te iste godine za duhovnika je došao Vinko Puljić, kasnije kardinal. Odgojitelj mi je bio, kasnije isto nadbiskup, Ivan Prenđa, on je bio ravnatelj. Kada sam postao svećenik, primio sam prvu službu u Rovinju, tamo sam nekoliko mjeseci bio đakon, zatim sam bio župni vikar. Zvao me tadašnji biskup Antun Bogetić na razgovor. Već sam opet mislio, zašto me biskup zove, ne zove te biskup bez nekog razloga. Biskup Bogetić mi je rekao: „Bio sam u Zadru, nadbiskup Marijan Oblak me zvao, predvodio sam blagdan sv. Stošije. I tamo je došao mons. Prenđa i on je tražio da ti dođeš za prefekta Ja sam tebe obećao. Pa idi ti za prefekta u Zadar.
Imao sam sreću upoznati sav kler, upoznao sam sve sjemeništarce, sve bogoslove, posjetio sam mnoge župe. Tako da Zadar, ona prva ljubav koja je bila, ono lijepo, one lijepe uspomene, ponovno su se te uspomene probudile u meni kad sam radio kao odgojitelj u sjemeništu u Zadru.
I evo, sada ovaj treći dolazak, ponovno iznenađujući. Opet Zadar, nakon više od 30 godina, probudili su se mnogi osjećaji, uspomene, sve lijepe uspomene. Imao sam susret sa svećenicima u Zadru, s nadbiskupom Želimirom, ovim mjestima, ambijentom. Zadar se jako promijenio, vidim puno promjena koje su se dogodile. Grad je još puno ljepši, sve je tako lijepo uređeno. Bude mi se sve lijepe uspomene koje sam kao đak i kao odgojitelj proveo u Zadru.
U zadnjih 30 godina u Zadru je bio samo jednom, na sprovodu mons. Prenđi 2010. godine.
– Svim srcem stavljam se na raspolaganje, i moje sposobnosti, dragoj zadarskoj Crkvi. Tu sam spreman učiniti ono što mogu i sve svoje sposobnosti upotrijebiti za dobro upravo ovoga naroda, koji ovdje živi.
