Dr. John Gratto, izvanredni profesor na sveučilištu Virginia Tech, posljednjih je mjeseci svoj dom u SAD-u zamijenio Zadrom. Nakon više desetljeća rada na mjestu ravnatelja škole, supervizora ravnatelja, sveučilišnog predavača iz područja vođenja odgojno-obrazovnih ustanova, konzultanta u programu USAID/EGYPT u Egiptu, pisanja knjige „Inside the Schoolhouse: What Great Principals Know and Do”, Gratto je kao Fulbrightov stipendist mogao birati gdje će otići kao gostujući predavač. Izabrao je Hrvatsku i to baš – Zadar.
– Radi se o sretnom spletu okolnosti. Nakon srednje škole najmlađa kći, koja je zbog igranja nogometa koledž upisala s malo troškova, zatražila je da ju zauzvrat odvedem u Europu. Te 2016. godine prošli smo mnoge europske zemlje, Njemačku, Austriju, Sloveniju, Hrvatsku, došli u Zadar i impresionirali se njegovom ljepotom. Kad mi se pružila prilika da postanem Fulbrightov stipendist, nisam dvojio ni trenutka, zatražio sam da dođem na Odjel za pedagogiju Sveučilišta u Zadru. Sretan sam što ću ovdje provesti nekoliko mjeseci i vidjeti toliko toga više nego kao turist u dva dana, kaže Gratto.
Američki profesor odmah po dolasku uključio se u akademski život pa je tako na nedavnom znanstveno-stručnom simpoziju „Škola danas, škola sutra” održao plenarno izlaganje „Obrazovanje globalnih građana za 21. stoljeće”.
– Globalni građani su oni koji imaju razumijevanja za druge kulture, poštuju ih i mogu komunicirati s njihovim pripadnicima. Situacija u Ukrajini je primjer kakvi globalni građani nisu, jer neki ljudi misle da jednostavno mogu zauzeti drugu zemlju. U SAD-u, Francuskoj, Engleskoj, Njemačkoj i Egiptu upoznao sam mnogo građana s različitim vjerskim, političkim i ekonomskim pogledima. Globalni građanin morao bi razumjeti sva ova stajališta i biti sposoban komunicirati s ljudima iz drugačijih kultura. Na taj način možemo graditi mir u svijetu, ističe Gratto.
Taj veliki cilj mogu ostvariti političari, inženjeri, znanstvenici, pisci, ali priča počinje lokalno i svatko ima svoj krug utjecaja. Kao primjer ističe praksu iz Virginije, gdje studenti prije diplome moraju odraditi 10 sati društveno korisnog rada. To može biti rad u pučkoj kuhinji, skloništu za beskućnike, čišćenje parkova, čitanje djeci u knjižnicama… Bilo što preko čega će budući akademski građani pokazati da imaju želju nešto dati društvu.
– Ne moraju svi mijenjati svijet, ali neki će ga na kraju mijenjati. Neka će djela biti izvrsna za lokalnu zajednicu, neka za državu. Potrebno je imati svijest da treba napraviti najviše što se može za zajednicu u kojoj živimo. Evo za početak, učenici jedne škole mogli bi „posvojiti” ovaj predivni park, zapravo park koji bi mogao biti predivan da nije zapušten. Mogli bi reći, „mi ćemo se brinuti da ovaj park bude čist, naši sugrađani rado će dolaziti u njega”. Ili „posvojiti” jednu plažu i brinuti se da se redovno čisti od otpada. To je vrlo jednostavan način da učenici naprave nešto konkretno za svoje društvo, kaže Gratto.
Što se tiče samog obrazovanja i uloge učitelja i ravnatelja, Gratto kaže da se u posljednjih 30-40 godina dogodio veliki obrat, uslijed pojave Interneta.
– Prije 30 ili 40 godina učitelj je bio mudrac koji širi znanje, a sada su prosvjetni djelatnici više voditelji – kada učitelj postavi pitanje, učenik može izvaditi mobitel i pronaći odgovor. Studenti ne trebaju učitelja da „nađu” znanje, ali trebaju da im pomogne u kritičkom razmišljanju, da nauče razlikovati činjenice od mišljenja, činjenice od iskrivljenih činjenica. Vještine kritičkog razmišljanja, suradnje, komunikacije, to su vještine koje nikada neće biti zastarjele.
Simpatični Amerikanac brzo je stekao simpatije kolega i studenata Sveučilišta u Zadru te žitelja Zadra. Na taj je način upoznao ekipu s kojom redovito igra košarku na Višnjiku. Također, često ga se može vidjeti u ugodnom razgovoru na zadarskoj tržnici, a s druženjem planira nastaviti sve do lipnja, kada završava njegova misija u Zadru.
– Kao Fulbrightovom stipendistu cilj mi nije samo predavati na Sveučilištu, nego poticati ljude da razumiju i poštuju jedni druge te prikazati kakvi smo mi Amerikanci zapravo. Često sam u Egiptu i Engleskoj mogao doživjeti da ljudi procjenjuju Amerikance po TV-serijama i misle da su svi kao u Očajnim kućanicama ili Sopranosima. To nije istina, mi smo obični ljudi kao Hrvati, imamo svoj privatni život, brinemo za obitelji, miroljubivi smo i osjećajni. Istina je da SAD ima svojih problema, ali još više prilika. Ljudi tamo mogu svojim radom postići što žele, a teško je vidjeti nekog Amerikanca da u potrazi za boljim životom odlazi u Gvatemalu ili Honduras.
Svi oni koji žele saznati više o Amerikancima, ali i o američkom doživljaju Zadra, mogu to napraviti na blogu koji Gratto vodi tijekom boravka u Zadru.
