Završnica prošlotjednog, 20. Tjedna mozga pod geslom “Aktivan mozak tijekom pandemije” bio je online panel koji je odgovorio na pitanje što znamo o COVID-19 nakon dvije godine. Na panelu u kojem su izložena istraživanja nastavnika i studenata Odjela za psihologiju Sveučilišta u Zadru u kojem su sudjelovale studentice Marija Gulam i Katarina Talijančić, student Marko Galić uz suradnike dr. sc. Edgara Buršića i doc. dr. sc. Krešimira Krolu, izv. prof.dr.sc. Ivana Tucak Junaković, doc. dr. sc. Ana Šimunić uz suradnike te izv. prof. dr. sc. Ana Slišković.
Kad je riječ o hipohondriji i dosjećanju Covid-19 riječi, zanimljivo je spomenuti da je istraživanje na uzorku od 112 sudionika pokazalo kako su se ispitanici značajno više dosjećali “covid” skupine riječi u odnosu na “životinje”, što je bila kontrolna skupina. Navedeno se može objasniti poznatim von Restorffovim efektom – ljudi lakše pamte one riječi koje im nešto predstavljaju, osobito ako su emocionalno „obojane”, npr. strahom od zaraze, pojasnile su studentice Gulam i Talijančić tijekom panela.
Sociodemografske značajke i crte ličnosti kao odrednice stavova prema cijepljenju bila je druga tema panela. Utvrđeno je da su umirovljenici najskloniji uvođenju mjere obveznog cijepljenja, u odnosu na sve ostale skupine radnog statusa, nakon čega slijede učenici i studenti. Čak 62,5% oblikovanja stavova u pojednica mogu se objasniti prediktorima kao što su dob, veličina mjesta prebivališta, religioznost, postignut stupanj obrazovanja, procijepljenost, poznavanje preminulog od COVID-a, podložnost autoritetu te poslušnost državi, kao i strah od zaraze, zaključile su Talijančić i Gulam na uzorku od čak 6655 ispitanika.
U studenom i prosincu 2020. na uzorku od 793 sudionika provedeno je istraživanje o odnosu između percepcije maski za lice, pridržavanja epidemioloških mjera, COVID-19 teorija zavjera, nekih osobina ličnosti te političko-vrijednosnih varijabli.
– Žene su se više pridržavale epidemioloških mjera i bile su sklonije vjerovati teorijama zavjera, dok su muškarci izvještavali o višim razinama mentalnog zdravlja te su manje vjerovali da je COVID-19 nastao u laboratoriju, stoji u rezultatima istraživanja Marka Galića, dr.sc. Edgara Buršića i doc.dr.sc. Krešimira Krole.
Profesorica Ivana Tucak Junaković i studenti psihologije Sveučilišta u Zadru intervjuirali su 93 starije osobe u dobi od 65 do 90 godina iz različitih krajeva Hrvatske o utjecaju pandemije na starije osobe. Samo četiri osobe navele su pozitivne utjecaje pandemije poput češćih šetnji u prirodi, obavljanja zaostalih poslova, većeg okretanja sebi, dok je čak 45% sudionika navelo značajno nepovoljne efekte pandemije: ugroženo zdravlje, ograničenja kretanja i socijalno distanciranje. Većina starijih osoba (51%) ipak je navela da se dobro prilagodila na pandemiju i propisane mjere tj. nije izvijestila o jačem nepovoljnom utjecaju.
Konačno, u sklopu istraživačkog programa EFPSA-e 2020/2021 provedeno je istraživanje tijekom prva četiri mjeseca prošle godine na uzorku od ukupno 864 zaposlenih samaca bez djece iz Hrvatske, Danske, Portugala i Italije. U izlaganju je prvo izdvojeno da su za vrijeme lockdowna bili manje zadovoljni radnim statusom oni koji su u potpunosti radili od kuće od onih koji su radili povremeno ili stalno na poslu. Iznadprosječne su bile procjene da su radni kolege smatrali da je prilagodba samaca na posao tijekom COVID-19 pandemije bila lakša jer nemaju partnera u/ili djecu, ističe se u istraživanju Ane Šimunić, Maja Fartek, Kathrine Marie Joergensen, Audrey Antonio i Caroline Garraio.
