Danas je na Gradskom groblju pokopan Stanislav Antić uz jedinu moguću pjesmu Hvala (za svaku dobru riječ).
Po posljednji put to je u ime SAS-ovaca izrekao Aleksandar Braco Panatalon, nazvavši ga legendarnim direktorom. Na žalost njegov odlazak, s svi znaju da je bio bistre pameti do zadnjeg dana svog 91 godinu dugog i bogatog života, bila je prilika da se ponovno nađu, pozdrave i prepoznaju. Bili su to SAS-ovi inženjeri ali i vrijedni radnici SAS-a, svi zajedno ponos Zadra kojem su, vođeni Antićem, ostavili polovicu svega što građani danas imaju i uživaju.
– Koliko je života ranjenicima spašeno u podrumu Pedijatrije koju je SAS izgradio prije rata, podsjetio je Dario Jurin u ime Županijske komore koja mu je kao i Grad Zadar dala nagradu za životno djelo. Bio je jedan od najvećih gospodarstvenika koji će se njegovim likom i djelom oprostiti na komemoracija u četvrtak.
Jurin je otkrio i kako je Stane, kako su ga zvali oni koji su ga poštivali i bili s njim bliski, pisao knjigu o svemu što je prošao u svom životu: od Prvića, preko Prvomajske, Bagata te SAS-a kojeg je stvorio i uzdizao a iz kojeg je političkim linčem morao otići.
– Zajedno smo radili da Zadar procvjeta, kazao je Josip Ećo Vlahović, predsjednik SO Zadar u vrijeme kada je zahvaljujući SAS-u, Zadar bio peti grad u Jugoslaviji po akumulaciji. Vlahović se poslužio uzrečicom da je govor dobar kad je kratak a konop kad je dug, da bi rekao kako je Stanislav Antić po obrazovanju dipl. inž strojarstva, bio ribar koji je dobro znao što znači potezati ribu
Na zadarskom groblju nema aleje velikana, a da je ima Stanislav Antić bi zbog svega što je uradio za Zadar, trebao imati počasno grobno mjesto. Pokopan je u obiteljskoj grobnici uz dva brata, a zbog njegov odlaska tugu nije skrivala obitelj, osobito supruga Milena koju je tješio jedan od unuka.
