U ranim jutarnjim satima dok većina Zadrana još spava, djelatnici Čistoće uzimaju metlu u ruke kako bi ih ulice dočekale čiste kad se probude. Jedan od njih je Marijan Baričević, pometač javno-prometnih površina i dobitnik nagrade „Nasmiješeno sunce” za najboljeg zadarskog čistača.
Iako nam građani govore kako nije mogla otići u bolje ruke, skromni Baričević ističe kako su i druge kolege zaslužile tu nagradu.
„Inače u današnje vrijeme fali ljudi koji se drže toga da čovjek prvo treba biti čovjek, ali u Čistoći toga ne nedostaje”, ističe Baričević koji je u ovu gradsku tvrtku došao prije devet godina.
Firma u kojoj je dotad radio otišla je u stečaj, a Baričević je ostao bez posla, nakon 23 godine provedene u kemijskoj industriji. Zaposlenje u Čistoći stoga je za njega bila velika promjena.
– Iskreno, trebalo mi je godinu dana da se priviknem na rad na otvorenome i prevladam taj neki osjećaj nelagode kad te vide ljudi koje poznaješ. Susrećeš se i s dobacivanjima onih koji imaju iskrivljenu sliku o djelatnicima Čistoće. No onda shvatiš kako je najbitnije znati procijeniti situaciju i vidjeti od koga što dolazi. Sve se da riješiti na lijep način ako to želi druga strana, naglasio je Baričević koji je nagradu osvojio zbog svoje temeljitosti, profesionalnosti i odgovornosti.
Najboljem zadarskom čistaču ništa nije teško pa tako ni dizanje u 5 ujutro kao ni više posla kojeg donosi turistička sezona. Ipak ne voli kišu koja mu otežava rad, dok mu je najdraži „suradnik” bura jer očisti sve. Zadovoljan je s navikama Zadrana u održavanju čistoće, koje je na ljestvici od 1 do 10 ocijenio s visokom osmicom.
No iako “Bracka” znaju svi na potezu od Voštarnice preko Stanova do Bilog briga, nitko ga ne može dobiti na mobitel.
– Nikad nisam imao mobitel jer mi nije potreban. Ja sam jednostavan čovjek i kad se s drugim dogovorim, doći ću na vrijeme. Ako nešto ipak iskrsne, pronaći ću način da se javim. Ne volim kad se od jezika pravi lopata, a ti mobiteli su za „lopatanje”, smije se Baričević i dodaje kako očito još živi u prošlosti.
Jedna slika iz sadašnjosti mu je ipak teško pala.
– Zbog ove nesretne korone neko vrijeme nije bilo nastave uživo pa nije bilo ni djece na ulicama. Ona nas uvijek pozdrave i uljepšaju nam dan. Jednu djevojčicu i dječaka znam otkad su prohodali i najveći gušt je kad me zagrle i poljube. Djeca su iskrena i puno bolja nego mi odrasli!, zaključuje Baričević.
Omiljeni zadarski čistač uvijek se vodio time kako treba poštivati i starije.
– U ovom poslu susrećeš dosta starijih ljudi kojima je potrebna pomoć. Prije nekog vremena jednoj se starijoj gospođi tako, valjda kako se autobus vrtio, okrenula svijest kad je izašla na stanici kod pekare na Stanovima. Krenula je u krivom smjeru, a kako je zbog posla viđam godinama, upozorio sam je da joj se kuća nalazi na drugoj strani. No ona je i dalje tvrdila drugačije pa sam joj pridržao torbe i vrećice, nakačio ih na bicikl i rekao joj: „Hajdemo onda tamo gdje Vi tvrdite da živite”. Kad smo stigli, shvatila je da to ipak nije njezina kuća, a kad sam je odveo do njezinog doma, raširila je ruke kao da je Gospu vidjela. Dan-danas ona se toga sjeti, ispričao nam je Baričević dodajući kako u takvim situacijama uvijek pomisli na svoje roditelje.
Nagradu je od svoje obitelji ipak tajio sve do zadnjeg trena.
– Nisam im htio reći sve dok nisam bio siguran u to. Rekao sam im tek kad me voditelj Ive Vidić tražio podatke i kad su me zvali na dodjelu. Majka se rasplakala od sreće. Dobivanje nagrade je bio lijep momenat, ne samo zbog toga što je moj rad prepoznat, već što su mene ljudi lijepo prihvatili kao čovjeka, poručio je omiljeni zadarski čistač.
Pomoćnica direktora SUS-a za poslove edukacije i promidžbe Vesna Đili ističe kako ova nagrada ne služi za hvalospjeve tvrtki, već kako bi ljudima približili stvarnu sliku njihovih djelatnika i važnost njihovog rada.
– Ljudi, nažalost, još uvijek imaju predrasude prema njima. Dugo sam im vremena bila voditelj i to mi je bilo jedno od ljepših razdoblja u Čistoći. To su jednostavni ljudi koji rade svoj posao. Nije lako tu uzeti metlu prije 6 ujutro i mesti ogroman teren. Oni mogu tri puta proći jednu ulicu, a iza njih netko može baciti smeće. Najlakše je kritizirati, a u osnovi treba upoznati ove ljude i način na koji rade i to po svim vremenskim uvjetima. Dičimo se da je Zadar lijep i čist, a to bez njih ne bi bilo moguće, istaknula je ponosna djelatnica Čistoće.
