Zadranin Josip Kotlar je prvi Hrvat koji je sudjelovao u međunarodnom natjecanju u skokovima u vodu slobodnog izražaja Death Diving u norveškom Bergenu. Ova ekstremna sportska disciplina potječe iz Osla, a počela se razvijati 1960-ih godina na bazenima Frognerbadet. 

Kotlar nam je svoje dojmove prenio na putu natrag, iz dalekog Pariza, u emisiji "Na mladima svijet ostaje" Radija 057.

- Kod skokova u vodu slobodnog izražaja cilj je da taj skok izgleda "ludo". Izvodi se iz što većeg zaleta, a poanta  je skočiti što dalje i sa što većim vratolomijama u zraku. Bodovi se skupljaju za više stvari, pa tako recimo što se kasnije "zatvoriš", više bodova, što dalje "odletiš", više bodova, što si "luđi u zraku", više bodova...pojasnio je Josip i dodao kako je riječ o zaista opasnom i riskantnom sportu, odnosno disciplini.

Sve je počelo kada ga je, igrom slučaja, aktualni i dvostruki svjetski prvak, Norvežanin Kim-Andre Knutsen, upoznao s ovom vrstom skokova. 

- Tako sam počeo, vježbao dvije godine, a tek nakon godinu dana skočio s deset metara kako treba. Iako je kod nas razvoj ove discipline tek u začelju, u Norveškoj je upravo suprotno, pa za našeg dugog i toplog ljeta norveški skakači dolaze vježbati u Hrvatsku. Bit natjecanja bio je zapravo "show", odnosno zabava igrača pa tako i publike koja za cijelo vrijeme tog natjecanja nije prestala glasno navijati, kaže Josip koji je od ukupno 20 natjecatelja završio na 12 mjestu, a unatoč epidemiji, nastupio je pred čak 1200 ljudi željnih adrenalina!

Iako se skače "samo" s 10 metara, zbog stila skakanja norveški death diving na glasu je kao jedan od najintenzivnijih sportova uopće.

- Volim taj život "na rubu", nikad nisam volio dosadu. Kako sam kao dijete bio gimnastičar, i imam dobru podlogu kad je riječ o akrobatskim i skakačkim sportovima, pa mi je to dosta pomoglo i u ovome. Kad je riječ o death divingu, po meni je bitnija psihička nego fizička priprema. Kreće se s vrlo malih visina vježbom na trampolinima i strunjačama, pa onda ljeti sa stijena i skakaonica, a svakako preporučujem i da imate profesionalnog mentora. Mislim da ovaj sport ima potencijala i želim ga malo dublje pogurati u Hrvatsku. Možda čak i napraviti turnir u našem lipom Zadru, zaključio je Josip.