Lea Kajtazi ima samo šest godina. Prije godinu i pol oboljela je od tumora koji je zahvatio očne živce. Svake srijede, a katkad i češće, iz Zadra na liječenje putuje u Zagreb – gdje su živjeli do prije nekoliko mjeseci. Iz Zagreba su morali otići jer stan nemaju, a obitelj s petero djece teško pronalazi ikakav smještaj. Težak teret za Leu i njezinu obitelj, a kako to izgleda prikazano je u emisiji HRT-a Labirint.
– Bolje da je mene pogodilo nego nju, dijete, pet godina, tek je počelo živjeti. U početku mi je bilo jako teško, plakao sam dan, noć. Strah, jednostavno me bilo strah, dođemo tamo po pomoć, a ne mogu pomoći, rekao je Lein otac Mark Kajtazi.
Ima tumor očnih živaca, to joj se nalazi između oka i mozga. Vid koji se ne popravlja već godinu dana.
– Krenula je s terapijom od 11 mjeseca prošle godine. Neki put znam posuditi od roditelja, evo sad sam isto posudila od oca kako bi mogla doći s malom na terapiju, objasnila je majka Nikolina Kajtazi.
Njezino liječenje u Zadru nije moguće. Zato svakog utorka navečer ova teško oboljela djevojčica, satima s roditeljima, starom cestom putuje prema Zagrebu. Oko šest sati ujutro njihov stari golf parkira se prekoputa Instituta za tumore, gdje se Lea liječi.
– Non stop radno, non stop radno, iz noćne smjene na put. Nema stajanja nikako. Teško je, teško to je ipak preko 700 kilometara gore-dolje, u bilo koje doba, tako da nije to kad ćemo krenuti i kad ćemo se vratiti. To je problem, tu dođeš, ostaneš do tri, ako nije nešto u redu onda do 7 ili 8. Radi nje moram tu ostati, a posao tamo kaos, pozivi. Tako je bilo i ovdje, ako bi se ona razboljela, ja tu ostajem na odjelu s njom tri-četiri dana i odmah van ne možeš raditi, priča o otkazima Mark.
Otac je pekar, majka nezaposlena. Luka, Lara, Lea, Leo i Tin – njihova su djeca. Zajedno žive kao podstanari u kući u Zadru. Teško su živjeli i prije, a sada je sve još teže. Žive od Markova minimalca od 4000 kuna, invalidnine 1500 kuna i porodiljnog. Lea se u Zadru ne može liječiti. Fina je sjela na invalidninu koju dobijaju za dijete.
– Sad smo to nekako pokušali zaštititi, dodaje Nikolina.
Bez stana, bez sigurnog automobila, s bolesnim djetetom – ova skromna sedmeročlana obitelj teško se nosi. Mole za pomoć i računaju na nas.
– Nadam se boljem životu, sad što će biti – samo dragi Bog zna, kaže Nikolina.
Videoprilog možete pogledati na linku.
