Suze i smijeh uz 14 palmi na otoku sreće, neslužbenu himnu Pomorske škole obilježili su današnju komemoracija za Svetka Perkovića u zadarskom kazalištu.
“Što te nema”, otpjevala je Tea Vidaić, Svetkova štićenica i nastavnica te škole koja je ostala bez Kapetana. Pjesmu o Kapetanu čija lađa još diše, izrecitirala je dojmljivo Marjana Bakmaz, ravnateljica Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn. I Providenca koju je otpjevala ženska klapa Preženca, dio je priče o Svetku Perkoviću koju je prenijela voditeljica komemoracije Vlatka Vučić Marasović. U Pomorskoj školi, kojoj je na čelu Marin Perinić, mjesec dana su pripremali komemoraciju na kojoj je oživjela uspomena na neizmjernu ostavštinu ravnatelja škole koji ju je vodio 27 godina.
Kakav je Svetko bio kao maturant, ravnatelj, vođa ekipe i čovjek odan svom poslu u tri je anegdote zorno prikazao njegov prijatelj i kolega Davor Vidaković. Za njega nije bilo ničega što nije bilo rješivo: bio je iznimno hrabar, snalažljiv, obdaren prirodnom inteligencijom, prepun duha i energije. Jednom riječju: genijalac, kako je to školskom kategorijom ustvrdio Vidaković Stotinu Himalaja koje je izgovorila Ivana Milutin, također profesorica Pomorske škole, opjevale su ustrajnog Svetka koji je znao savladati svaki uspon prema vrhu.
Na komemoraciju za Svetka Perkovića iz Zagreba su stigli ravnatelji škola iz kruga njegovih „obožavatelja”, predstavnik Ministarstva obrazovanja te Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za mature.
Uz sve što se vezuje za Svetka Perkovića, on je bio dobar čovjek, istaknuo je to v.d. ravnatelj Perinić.
– Sva postignuća u kojima je Pomorska škola bila prva u Hrvatskoj, on je prepisivao svima nama, ali on je bio taj koji je uspješno provodio te ideje s kojima je stvorio brend od naše škole. Ono što nam je usadio to je učenik u središtu, ali je najvažnije kakav je i kakav će biti čovjek, kazao je Marin Perinić uoči video prikaza poruka bivših i sadašnjih učenika Pomorske škole: Lee Šimurine, Juliana Zrnića koji se javio s broda iz Barcelone, Jose Magaša i Lovre Frakina.
Upečatljiva je bila poruka „misice” Vedrane Artuković, rođene Grubić koja je od Svetka tražila da je zove „rokericom”. Bivša učenica, koja je sada u Irskoj, oprostila se od nezaboravnog ravnatelja koji je, kako je kazala, bio „kapetan, vođa i sluga”.
Na komemoraciji su prikazane fotografije i isječci iz njegovog života – bogate karijere, društvenih događaja i obiteljskog života. Marijan Ban je svoju pjesmu zbog Svetkovog rođendana prigodno preimenovao u 58 palmi.
Župan Božidar Longin podsjetio je kako je Svetko u Pomorskoj školi proveo punih 41 godinu.
Koliko je traga ostavio, doista bi se Pomorska škola trebala po njemu zvati. Iako on to sigurno ne bi želio. Ali tko njega pita, s malo crnog humora će njegova supruga Marija.
I na kraju izražavamo ponos što je portal 057info bio taj koji je Svetka Perkovića predložio za javno priznanje 2016. godine, jedino koje dobio od rodnog Grada kojem je neizrecivo puno toga dao. Još više i neizbrisivo je ono što će od Sveta Perkovića ostati u srcima i sjećanju mnogih Zadrana i svih onih koji su 7. svibnja osjetili tugu što takav čovjek više ne živi da bi ovaj svijet činio vedrijim.
