Prvi meet up ZadarDigital, u organizaciji COIN-a i Inovativnog Zadra, okupio je nekolicinu digitalnih nomada koji žive i rade upravo u Zadru. Među njima su Španjolka Irene Calvo Mata i Andres Javier Hevia Galea iz Venezuele koji su za Zadar Top City ispričali što ih je dovelo u Zadar i planiraju li se zadržati.
Irene je u rodnoj Španjolskoj imala dobar posao u međunarodnoj trgovini gdje je upravljala s preko 20 svjetskih tržišta i bila na putu 7 mjeseci godišnje. Takav način života nije joj ostavljao puno prostora za privatni život pa je odlučila dati otkaz i razmisliti čime se želi baviti. Četiri dana nakon što je dala otkaz u Španjolskoj je nastupio potpuni lockdown te je sljedećih par mjeseci provela zatvorena.
Prije toga neko je vrijeme radila u Njemačkoj gdje joj je jedan od kolega preporučio Zadar kao idealno mjesto za godišnji odmor, grad u koji se i sam uvijek rado vraćao. Tada ga, kaže, nije mogla ni na karti locirati… No, uskoro odlazi u Zagreb u posjet prijateljima koji joj pak predlože da naprave izlet do Zadra. Tada se, kaže, sjetila i preporuke. U Zadru upoznaje sadašnjeg dečka nakon čega se prošlog ljeta i doselila u Zadar.
U međuvremenu je shvatila da joj iskustva i znanja stečena na prethodnom poslu mogu jako dobro koristiti kako bi savjetovala tvrtke koje posluju na međunarodnom tržištu te je pokrenula vlastiti posao u Zadru – Dynamic Brands. Firma je to koja promovira internacionalizaciju poslovanja tvrtki u međunarodnom okruženju te pokriva sve europske zemlje s naglaskom na zemlje njemačkog govornom područja, Balkana i Španjolsku.
U Zadru je tako pronašla balans.
– Ovo je grad koji posjeduje idealnu ravnotežu privatnog i poslovnog.
S njom se složio i Andres Javier Hevia Galea, 33-godišnjak iz Venezuele koji je u Hrvatsku došao sasvim slučajno. Radio je u Europi kao računalni inženjer te je, kao i ostali stranci, morao napustiti schengenski prostor.
Naime, mnoge zemlje EU također nude neki oblik vize ili programa za digitalne nomade, a Schengen ili EU zona bez putovnica koja pokriva većinu europskih zemalja ima vizu za kratkoročni boravak koja putnicima omogućuje kretanje unutar tog područja za boravke do 90 dana u turističke ili poslovne svrhe, ali posjetitelji unutar tog prostora ne mogu boraviti duže od 90 dana u vremenskom razdoblju od 180 dana.
Upravo zbog toga većina nomada dolazi u Hrvatsku koja je dio EU, ali ne i Schengena. Korona kriza dodatno je ukazala na postojeće prilike i čini se da je Hrvatska idealna destinacija za digitalne nomade.
To potvrđuje i Andres koji je Zadar slučajno odabrao, ali je birao unutar Hrvatske. Kaže kako Hrvati nisu ni svjesni brojnih prednosti u kojima žive, a shvaćaju ih zdravo za gotovo kao što su sigurnost za žene, ali i općenito, te međuljudski odnosi. Ističe kako se prijateljstvo ovdje puno ozbiljnije shvaća i ponosan je što je u ove dvije godine koliko je tu upoznao osobu za koju kaže da ga sa sigurnošću može nazvati pravim prijateljem. Kaže da je već sudjelovao u selidbi poznanika i da ga to ispunjava, kao i spremnost ljudi da pomognu.
Andres se zaposlio u hrvatskoj tvrtki Speck i zaključuje:
– Ja iz Zadra ne idem!
