Sveuilišni profesor i bivši dožupan Đani Bunja u ime Mosta Zadarske županije medijima je poslao “kratki prilog o povijesti političke korupcije u Zadru”, kojim, kako je naznačio, građanima Zadra žele poslati poruku: ne možemo promijeniti prošlost, ali zajedno možemo učiniti bolji Zadar u budućnosti.
Njegovo priopćenje objavljujemo u cijelosti:
Politička korupcija i klijentelizam u Hrvatskoj su dosegnuli nenormalne razmjere. Jedan od ključnih uzroka za to je upitna legitimnost izbornih rezultata. To je, nažalost, naša realnost, a u vezi s tim Zadar je bio i ostao avangarda. Stječe se dojam da građani za stranku na vlasti uopće nisu bitni. Njihova iskazana volja na izborima uvijek i iznova se diskreditira.
Sve je počelo izbornom krađom na lokalnim izborima 1997. godine. Krađa se dogodila na policijskom brodu, koji je s glasačkim listićima sa zadarskih otoka krenuo u 20:00 sati, da bi stigao u Zadar sljedećeg dana već u 16:00 sati. Da nije apsurdno, bilo bi smiješno. Bio bi to samo još jedan vic o policajcima kojima lopovi kradu ispred nosa i kojem bismo se svi smijali.
Korak dalje je učinjen na izborima 2001. godine. Tada je za legaliziranje izborne volje stranke na vlasti, a ne građana, upregnut ni manje ni više nego Ustavni sud. Renata Peroš je bila malo. Građani ponovno nisu obavili svoj zadatak, pa su to umjesto njih morale institucije. Formu je zadovoljio predsjednik županijske organizacije jedne stranke na način da je podnio žalbu protiv rješenja Županijskog izbornog povjerenstva Zadarske županije. Na taj način ishodilo se ponavljanje izbora, gle čuda, samo tamo gdje je to zbog zločestih građana trebalo, i to u Zadru, Biogradu na Moru i Pakoštanima. Iako je iz istih razloga to trebalo biti učinjeno i u Benkovcu, Ninu, Obrovcu i Poličniku. Ali nije, tamo su građani već iz prvog pokušaja obavili ono što se od njih i očekivalo. Koje je to licemjerje bilo, bez skrupula, za udžbenike. Tek nakon toga su se stekli uvjeti i za posljednji korak, tj. slučaj kupovanja prije spomenute vijećnice izabrane s jedne nezavisne liste. Danas znamo da se tada radilo o trgovanju utjecajem. Zna se, nije bilo časno, ali je bilo korisno.
Na lokalnim izborima 2005. godine pojavili su se dinosauri. Smisao njihove pojave bio je da se izigra izborna volja birača. Dinosauri su to učinili i za to su dobili beneficije. Ako se to nije znalo do sada, na zagorskom slučaju A kaj bi ti štel biti naučili smo da je to suprotno Zakonu o političkim strankama.
Kada smo već kod političkih stranaka, na izborima 2009. godine saznali smo da je dobro imati svoje ljude na položajima i u drugim strankama. Ako i nisu baš voljni za suradnju, malo persuazije uvijek dobro dođe. Onda i ne lako postaje da. Nitko to bolje ne zna odautarha, pa ga zato i citiramo: “Ako budemo složni nitko nam ne može ništa, a mi možemo svašta!”
Alkemičari stranke na vlasti još nisu stvorili politički perpetuum mobile. Boje se da će spoznati zašto je najgora židovska kletva dabogda imao pa nemao. Zato na lokalnim izborima 2013. godine otkrivamo: u ribara mokre gaće za večeru ne zna šta će. Na izborima iz godine 2017. podižu se ulozi. Politička korupcija i klijentelizam dosežu svoje savršenstvo. Uostalom, zašto ne biti pijani milijunaš, kada građani plaćaju račune.
Naposljetku, na ovaj način želimo poslati poruku kojom bi se građani pozvali na jače sudjelovanje u donošenju odluka u Zadru. Doista, ne možemo promijeniti prošlost, ali zajedno možemo učiniti bolji Zadar u budućnosti.
