Profesor dr. sci. Zlatka Miliša, koji je 2012. napustio zadarsko i prešao na osječko sveučilište, poslao nam je kolumnu u kojoj posjeća na početke projekta Centra za mlade u Zadru.
Još u siječnju 2003. godine Vlada je usvojila Nacionalnu strategiju za mlade kojom se preporučuje jedinicama lokalne samouprave osnivanje takvih centara.
– Međutim to je ostalo mrtvo slovo na papiru. To je bio sam povod da sa suradnicima 2004. godine napišem monografiju “Zašto Zadru treba centar za mlade?”. Idejni sam pokretač osnivanja Centra za mlade u Zadru, a sadašnji gradonačelnik Branko Dukić je prije četiri godine za medije izjavo “kako se radi o završetku sage koja traje još od 2006. godine, tijekom koje su Grad i Ministarstvo državne imovine i njegovi prednici izmijenili čak 33 razne isprave”! Naravno da se administracija stavi na put svakoj inicijativi koja nije profitabilna! Da je to bio prioritet gradskih vlasti davno bi oni riješili birokratske zavrzlame! Uostalom to govorim “iz prve ruke” jer sam u Zadru živio i radio 26 godina, do 2012. godine, ističe Miliša.
Nadalje navodi kako su se u Zadru “godinama nalazile izlike za neotvaranje centra za mlade”.
– Ipak, nakon sedamnaest godina i elaborata koji sam izradio sa suradnicima o potrebi za osnivanje Centra za mlade, iz medija saznajem da će ipak biti završen slijedeće godine. Centar će funkcionalo biti u sklopu Gradske knjižnice Zadar, koja je još od ranijeg ravatelja Ivana Pehara postala “magnet” i/ili utočištem mladima po brojnim kulturnim aktivnostima. Centar će imati respektabilnih 1 700 metara četvornih gdje bi se trebale naći najbolje udruge s najkreativnijim mladim ljudima i dokazanim stručnajcima u radu s djecom i mladima.
Neovisno o tome koliko sam prosvjedovao i apelirao na savjest gradskih vlasti zbog stalnog prolongiranja u realizaciji tog elaborata, sada im sve opraštam i ujedno zahvaljujem jer će ipak to biti još jedan “brend” gradu za dar! To me raduje, a sve moje kritičare koji su onda imali obračun sa mnom samo iz njima znanih razloga želim da se sada aktivno uključe u projekt koji je konačno pred nama!, ističe Miliša.
U tekstu, kojeg zbog dužine nismo u mogućnosti prenijeti u cijelosti, sveučilišni profesor navodi važne razloge zbog kojih bi svaka općina i grad U Hrvatskoj trebale imati centre za mlade, argumentirajući to rezultatima istraživanja, prema kojima mladi provode slobodno vrijeme u rizičnim okolnostima. Navodi i primjer Francuske u kojoj danas postoji više od 600 kuća za mlade u kojima je više od 300 000 članova i 1,5 milijuna korisnika s 2 000 stalnih zaposlenika.
– Kada u Hrvatskoj profunkcioniraju centri za mlade, to će biti dokaz da su nam konačno važniji preventivni programi nego centri za izvanbolničko liječenje i (navodno) odvikavanje od droga. Kada taj projekt profunkcionira na nivou države to će značiti da konačno uvažavamo potrebe i preferencije djece i mladih i da nam je stalo do kvalitetnog provođenja slobodnovremenskih aktivnosti djece i mladih, poručuje Miliša.
