Jedan od mnogih telefonskih poziva agenata teleoperatera koštao je jednu zadarsku obitelj 800 kuna.
Stariji ljudi, ne znajući kad im istječe ugovor s operaterom, dopustili su u dobroj vjeri da ih ovi uvjere kako su oni provjerili kod konkurencije da su slobodni od ugovorne obaveze. I tako su ih pridobili da s njima potpišu ugovor jer će dobiti bolje uvjete. Nije prošlo dugo i na adresu iste obitelji stiglo je pismo od onih kojima su do tada plaćali račun s računom od 800 kuna zbog prijevremenog raskida ugovora. Inače taj trošak dijele operateri, ali sada to moraju pokriti vlasnici paketa tele usluga, doznala je gospođa koja je otišla pitati zbog čega su dobili račun kada više s njima nemaju ugovor. A zapravo su bili prevarani i to im je kazna koju su morali platiti. Iako su bivšem teleoperateru poštom poslali njihov uređaj i zato imaju poštanski dokaz, ovi ih i dalje zovu i traže da im ga vrate.
No, tu nije kraj pozivima kojima su svakodnevno izloženi oni kao i mnogi drugi. Pustite nas više na miru, što nam radite. Nije nas briga, jedino što je im mogla reći gospođa Iva, prenoseći nam iskustvo i drugih članova njihove obitelji. Zapravo malo tko je pošteđen takvog iskustva, osobito kada vam istječe polica auto-osiguranja.
Je li dosta tog terora, pitaju se građani od kojih neki na telefonske pozive zastupnika osiguravajućih kuća, teleoperatera, banaka ili raznoraznih teleprodavača, pitaju – a odakle vama naš broj. Na takav upit s druge strane nema odgovora jer, kako doznajemo, trguje se i s bazom podataka.
Je li to zaštita osobnih podataka na koju se kunu i pozivaju oni koji sudjeluju u ovom obliku tzv. ljudožderskog kapitalizma. U njemu se ide i na sentimente pa su nam se Zadrani požalili i na pozive iz neke varaždinske firme koja telemarketom prodaje medaljone Vukovara za sto kuna.
U Zadru ne postoji udruga za zaštitu prava potrošača iako im se iz Grada i Zadarske županije svake godine nudi novac za rad i djelovanje. Nitko se s tim ne želi baviti. Naivne građane koji imaju usađene, ali i sve više razvijene potrošačke navike zapravo nitko ne može zaštiti. A najmanje jamstvo za proizvode ispisano malim nevidljiv slovima u kojem vam garantiraju samo besprijekorni rad tog uređaja na dvije ili pet godina. Za sve drugo nema povrata novca a kamoli novog uređaja koji se pokvari prije isteka garancije.
Da apsurd bude veći, kupljen je u firmi koja se naziva Budi hvaljen, doznajemo za još jedan slučaj, koji je prijavljen Uredu za zaštitu potrošača pri Ministarstvu gospodarstva. Međutim, oni su kupca uputili na Državni inspektorat – neka se njima žale. Nema zaštite na papiru, a još manje na djelu, ne pomaže ni prijava državnoj agenciji. Jedina moguća zaštita je – ne odazivajte se na nepoznate brojeve i pozive onih koji su pribjegli radu od kuće i maltretiraju vas u vlastitom domu.
