Do rata se u koloni vozila i autobusa odlazilo na posao u Gaženicu – industrijsku zonu petog grada po akumulaciji u Jugoslaviji od koje 30 godina poslije Zadar ima “ostatke ostataka”.
Iz našeg foto obilaska vidljivo je kako je više smeća i ruševina negoli vrata pogona u kojima se još radi. Odavno su već zatvoreni Sojara, prva privatizirana zadarska firma, Polikem, Adria i Tvornica kruha, najstarije zadarske tvornice, Otočanka, Elektronika, Elka, Luka, Tankerkomerc terminali… sfere Kepola na granici s Bibinjama.
Firme su uglavnom propale kao i njihove nekretnine koje netko tu i tamo iznajmi. Unutar te zapuštenosti, otkrijete malu plantažu maslina, moderan pogon tvornice konopa i vezova, servis brodova u ogromnom prostoru nekadašnje Elke… ali i deponiju na terenu gdje je Tankerkomerc radio brodove.
Ostaci industrije prebačeni su s druge strane Gaženičke ceste. Uz zgradu Kepol trade, u kojoj je sjedište nebrojeno firmi, jedini živući pogon je Tvornica kruha koja je kupila prostor ugašene tvornice duhana. Postrojenje je otišlo u Niš, nakon što je tadašnja Vlada napravila sve da se ne ugrozi monopol tvornice iz Rovinja i potjera BAT – jedinu multinacionalku koja je htjela doći u Zadar.
Kostur zgrade Luke podsjetnik je na vrijeme kada su u Gaženicu stizale i banane. Danas jedino vjetroturbine i drva. Barem je Luka, kao koncesionar za teretni promet, postala sjedište za dopremanje turbina morskim putem, pri čemu je Kalmetina sa spustom u Gaženicu, pokazala punu opravdanost.
Slovenci pa Kinezi u Gaženici – posljedice su mračne strane globalizacie.
I dok Adria odlazi u zaborav i nitko ne želi nekretninu tvornice ribljih konzervi, stvoren je Pelagos net koji je izgradio veliku hladnjaču za ribu u Gaženici. Kupnjom Tankerkomerca, Crodux je Gažnicu pretvorio u svoj pult dopreme tekućih goriva. Skladišta su prazna, tereni se prodaju, tzv. građani bacaju smeće, željeznička pruga je zahrđala – revitalizacija Gaženice nije na vidiku.
