Spadam u one generacije koje su se igrale na igralištima kad smo bili djeca, pa se nekako ta moja ljubav prema sportu i kretanju razvila tada. Bilo je to spontano, iz zabave, ispričao nam je gost ovotjedne emisije “Na mladima svijet ostaje” Radija 057 – Domagoj Lisica iz Bibinja, magistar kineziologije u edukaciji i kondicijskoj pripremi sportaša.
– Na Kineziološkom fakultetu razvio sam širinu gledanja na pokret, izuzetno je zahtjevan jer morate proći jako puno sportova i kretnih struktura, te općih predmeta o tome kako tijelo zapravo funkcionira.
Domagoj je u svojim Bibinjama poznat kao odbojkaš koji je medalje osvajao već u mlađim dobnim kategorijama:
– Trenirao sam puno sportova, ali u odbojci sam ostao najduže, prvenstveno radi mojeg društva. Krenuli smo svi skupa trenirati motivirajući jedni druge, nismo uopće razmišljali o rezultatu. Produkt našeg treninga i motivacije na kraju su bile medalje – bili smo među boljima u Hrvatskoj, kao i na međunarodnoj razini. Najveću ulogu u tome odigrala je ekipna motivacija.
Nagrađen je i rektorovom nagradom za timski znanstveni i umjetnički rad koji je objavljen u svjetski poznatom časopisu s vodećim stručnjakom iz tog područja: The journal strength and conditioning research.
– Kolege i ja uvijek smo smo gledali na teme koje su mitovi u sportu, ili nisu dovoljne istražene. Recimo, istraživali smo statičko istezanje, odnosno koliko to dugotrajno istezanje utječe na sportsku izvedbu, prevenciju ozljeda i smanjenje mišićne upale. Literatura kaže da nema toliko pozitivnih efekata koliko se u narodu govori. Ono za što smo dobili rektorovu nagradu je eksperiment s dvije skupine ispitanika. Pokušali smo saznati koliko trenažna učestalost utječe na mišićni rast. Volumen treninga je ostao isti, ali je jedna skupina trenirala 3 puta tjedna (duži trening), a druga 6 puta tjedno (kraći trening). Kada smo ultrazvukom izmjerili mišiće na kraju tog procesa, pokazalo se da nema razlike između te dvije skupine te da je tendencija mišićnog rasta veća kod prvospomenute grupe. No ipak, naglašavam da se radilo se o treningu koji je isključivo usmjeren na mišićni rast, kaže nam Domagoj koji je svoja saznanja izložio na brojnim radionicama i konferencijama.
A koje su najbitnije smjernice kad je riječ o zdravlju i sportu u današnjem, suvremenom načinu života?
– Problem je u dugotrajnom sjedenju, koje se događa zbog dominacije poslova koji su takve naravi da ljudi sjede i do 8 sati na dan, a kad dođu s posla, ponovno se odmaraju – sjedenjem ispred televizora. Nismo još uvijek svjesni koliko smo svakodnevnih kretnji ukinuli, kao recimo obična šetnja na drugi kat zgrade. Nije dovoljno uvesti samo jedan trening u kojem svoje tijelo isforsiramo i šokiramo, najbolji je savjet postepeno mijenjanje navika ka cjelokupnoj promjeni životnog stila, savjet je iz struke.
U Zagrebu je radio pripreme u području nogometa, košarke i boksa, a sada, na području Zadra, “okrenuo” se rehabilitaciji ozljeda i bolnih stanja:
– Zbog nedostatka kvalitetnog rada u ovom području kondicijske pripreme, primijetio sam da sve mlađi sportaši imaju ozljede. Osjećam se jako zadovoljno kada pomognem sportašima vratiti se na svoj teren i kada preuzmu kontrolu nad procesom, jer znam kako je za mene to iskustvo bilo teško, zaključuje Bibinjac koji otkriva da je i sam pretrpio jednu takvu ozljedu u svojoj karijeri.
Prije dva mjeseca otvorio je novi Progres centar u kojem radi na individualnoj i grupnoj bazi, a trenutno je na četverogodišnjoj edukaciji geštalt psihologije koju namjerava ukomponirati u svoj daljnji rad.
