Živjeti sam na otoku? Čini se kao priča iz avanturističkih filmova. Ali nije film već je život čovjeka s otoka pokraj Turnja, čiju priču donosi HRT u emisiji More.
Između otoka Pašmana i Turnja, Babac je u skupini od 16 otočića jedini naseljen. Na njemu je dvadesetak kuća koje su pune jedino ljeti. Za umirovljenog kapetana Milu Mandića Babac je cijeli život jedini dom. Jedini je stanovnik ovog otoka cijele godine, kakvi god vremenski uvjeti bili. Na njemu se rodio i odrastao. Napuštao bi ga samo kada bi velikim brodovima tukao daleka mora.
Pet je puta, kaže, obišao svijet. Najduže mu je putovanje bilo iz Sankt Petersburga do Singapura, 49 dana, ispod Rta Dobre nade. Samački život na moru nije mu stran. No nakon četrdeset godina plovidbe, prije pet godina usidrio se na Bapcu.
Mir na svome otoku, kaže, ne bi mijenjao ni za što. Malo plete boce, malo radi vrše i lovi ribu, jer to je ovdje glavna zanimacija. Prirode i posla na Bapcu ne nedostaje. A sve više ima i ljudi. Ljeti pogotovo.
Iako ne cijelu godinu kao Mile, veći dio odnedavno na Bapcu provodi i Niko Mandić. Sve ga, kaže, privlači. Ondje su mu korijeni, ondje je kako sam kaže “nika i obika”.
Skupi se ljeti tako na otočiću cijela grupa nekadašnjih školskih kolega i zaljubljenika u Babac i polurobinzonski život na njemu. Ali nitko kao Mile ne zna kako je to biti jedini stanovnik otoka.
U Milinu djetinjstvu na Bapcu je živjelo 28 djece. Danas ih ondje nema, svi su se raselili, ali dobar dio njih ostao je vezan za more. S ovako malog otoka imaju pet kapetana duge plovidbe.
Svoj život na otoku Mile Mandić ne bi mijenjao ni za što. Bila kiša ili sunce, njemu je ondje uvijek dobro. Navikao je od malena, to je njegov svijet. I kada su svi njegovi odlučili otići – on je ostao, a ondje je i danas kada se i ostali polako vraćaju. Ovaj mali otok za njega je bezvremenski, a život na njemu, iako ponekad težak, njemu najdraži.
