A, ništa. Imam mali brodić i lovit ću ribe – rekao je uz glasan smijeh, dok mu se u očima ipak, zrcalila sjeta i pomalo tuga koju nije mogao skriti zbog odlaska u mirovinu nakon više od 35 godina rada u školi. Odlazi u starosnu mirovinu i kako kaže, odlazi iz kolektiva koji mu je doista bio druga obitelj. Riječ je o srednjoj Medicinskoj školi Ante Kuzmanića i poznatom i učenicima omiljenom profesoru mentoru Edinu Kadiću, piše Zadarski list.
– Uvijek u svemu što sam radio, imao sam bezrezervnu podršku ravnatelja Davora Vidakovića i svojih kolega, ali najviše od svega će mi nedostajati učenici i rad u razredu. Osjećam da još puno toga mogu dati jer imam pedagoškog iskustva i znanja, ali došlo je vrijeme »za povlačenje«. S druge strane, moram priznati čovjek se ipak, s vremenom umori, pomalo i zasiti. Ali, nisam se umorio od učenika, umorio sam se od onih svakodnevnih bitaka, kompromisa, ritma okovanog satima čiji smo neminovno svi, robovi. I u tom smislu se veselim mirovini, priča prof. Kadić otkrivajući, kako mu je plan – pisati.
I to pisati o onome što je obilježilo cijeli njegov profesorski staž, po čemu će ostati upamćen kao pionir, a to je – tehnologija. Namjera mu je pisati o tome na koji način čovjek prihvaća tehnologiju, kako ona postaje primarni dio njegove egzistencije, kako će to sve izgledati za desatak godina te o relanom strahu hoćemo li u korištenju novih znanja i tehnologija, prijeći granice.
Malo je možda široj javnosti poznato da je Edin Kadić kao profesor hrvatskog jezika i književnosti te povijesti umjetnosti napravio doslovno čuda u korištenju informacijsko- komunikacijskih tehnologija u odgoju i obrazovanju što je njegovu školu svrstalo u sam svjetski vrh, a u prilog tome govori i činjenica da je on dobio Microsoftovo priznanje »Innovative teacher »u Londonu, a njegova škola priznanje Microsofta »Patfinders School« u Cape Townu 2010. godine, što je svakako jedno od najvećih priznanja koje je jedna škola u RH doživjela od osamostaljenja. A, sve je počelo nakon Domovinskog rata 1999. godine kad je kupljeno prvo računalo za školu.
– To me strašno zaintrigiralo i odmah sam shvatio da će to postati budućnost i dio naše svakodnevice bez čega nećemo moći. Nisam htio da kao profesor hrvatskog jezika, ostanem polupismen. Počeo sam se educirati sam. Istraživao sam, učio na greškama, a i sad mi je teško kad se sjetim koliko sam pripremljenih predavanja greškom, obrisao. Nekoliko puta mi se dogodilo da me čistačice preko noći ostave zaključanog u školi, pa uz kompjutor dočekam i jutro. Sve je postalo lakše kad su mi podršku pružili Microsoft i CARNET-a, ali nastao je problem kad sam htio svoja znanja podijeliti s kolegama jer su se još uvijek “bojali” računala. I onda sam se dosjetio da na web stranicima škole, počnem stavljati njihove fotografije i to je upalilo, otkriva uz smijeh naš sugovornik, dok je »sve ostalo povijest« jer doista bi teško bilo nabrojiti što je sve u proteklih 35 i više godina, inicirao i ostvario prof. Kadić…
Prvi je nakon rata osmislio svečanu dodjelu maturalnih svjedodžbi i to u sv. Donatu. Zajedno s učenicima je šivao toge i kape, a danas kad o tome priča, kaže da je bilo puno negativnih komentara i to od strane kolega iz drugih škola, da bi svega par godina nakon njegove Medicinske škole Ante Kuzmanića, to prihvatile i druge škole i to je danas postalo dijelom zadarske tradicije.
Osim što je pokrenuo web stranicu svoje škole, samo dvije godine nakon toga prof. Kadić je došao na ideju da objedini sve zadarske srednje škole na jednom mjestu, pa je pokrenuo Obrazovni portal srednjih škola Zadarske županije pod nazivom RivaOn koji ove godine obilježava okruglu 20. obljetnicu. Tu je i projekt međunarodne suradnje s drugim školama pod nazivom – Znanje bez granica, te prva međunarodna videokonferencija kojom su učenici Medicinske škole Ante Kuzamanića zahvaljući prof. Kadiću, imali prilike slušati predavanja eminentnih liječnika iz SAD-a, gledati i operativni zahvat uživo, te je bio u timu koji je među prvima u Hrvatskoj pokrenuo i e-Dnevnik. Ipak, projekt na koji je najponosniji jest projekt E-medica, a riječ je o povezivanju hrvatskih zdravstvenih škola i onih iz inozemstva koji je pokrenuo 2007. godine i koji je s vremenom postao internacionalni i traje neprekidno i do danas.
Sve što je napravio i postigao u svojoj profesorskoj karijeri zauvijek će ostati zlatnim slovima utisnuto, ne samo u povijest Medicinske škole Ante Kuzmanića, nego i zadarskog školstva, općenito. Njegovim odlaskom u mirovinu, zasigurno puno toga neće biti isto jer sve što je radio i postigao nije radio za novac i zbog plaće. Radio je iz čiste ljubavi, strasti, neizmjerne znatiželje, želje da podijeli svoja znanja s drugima, entuzijazma, gladi za novim znanjima i zbog svojih učenika i nikad nije gledao na uru.
