Inicijativa za Poluotok oglasila se priopćenjem kojeg prenosimo a u kojem podsjećaju kako unatoč obećanjima gradske vlasti, sve je isto kao lani…
“Koncem rujna prošle godine dok je još trajala turistička sezona stanovnici Grada (namjerno ga pišemo velikim početnim slovom jer Poluotok jest upravo to – Grad) su se spontano počeli okupljati kroz neku vrstu građanske inicijative kako bi počeli komunicirati s pročelnicima gradske uprave i gradonačelnikom. Riječ je o skupini građana koji nemaju ni političkih ambicija, ni preferencija, već su se okupili isključivo s ciljem rješavanja zajedničkih problema.
Nažalost, kako MO Poluotok dugo nije funkcionirao, a osobito ne tako da bi radio u interesu svojih građana, nije bilo izbora, već se pokušati organizirati na ovakav neformalan način.
Fokus je stavljan na tri osnovne teme koje su se, da je bilo više dobre volje od strane gradske uprave do danas mogle riješiti, a to su: buka, čistoća i parkiranje.
Upućene su zamolbe za prijem gradonačelniku i resornim pročelnicima, održano je nekoliko sastanaka, kao i šetnji gradom tijekom kojih je in situ ukazano nadležnima na konkretne probleme. Bilo je tu dosta obećanja, s naglaskom na rješavanje tzv. parkirnih rupa (prostora koji se koriste kao parkinzi) koje bi se morale posebno označiti i postati parkirališta za stanare. Također, postojala su i obećanja o donošenju odluka kojima bi se regulirala buka ugostiteljskih objekata, lokacije za ulične svirače, satnica njihova sviranja te ograničavanje nesnosne buke koju stvaraju električnim pojačalima, razgovaralo se i o kontroli korištenja koncesioniranih površina ugostiteljskih objekata, o češćem pranju ulica tijekom ljetnih mjeseci i dr.
U veljači pokrenuta je i peticija uz popratni tekst koje je glasio:
Dragi sugrađani,
unatoč nastojanjima da razgovorima s nadležnim ljudima u Gradu riješimo nagomilane probleme nas žitelja Grada, nismo postigli zadovoljavajuće rezultate. MO Poluotok ne funkcionira, pa smo prisiljeni ići ovim putem. Dajte glas, potpišite se za civiliziran i dostojan život u našem prelijepom Gradu. U Gradu u kojem smo se rodili, u Gradu u kojem smo proveli djetinjstvo, u Gradu u kojem smo stvorili obitelji, u Gradu u kojem bismo trebali normalno živjeti sa svojom djecom.
Nas ne zanima politika. Nas zanima normalan život bez nepodnošljive buke od 0 do 24 h, bez smrada iz cijevi ugostiteljskih lokala, bez nasilja, bez krađe. Grad u kojem policija i komunalni redari obavljaju svoj posao. Grad u kojem možemo obaviti kupnju svih potrebnih stvari za kućanstvo. Grad u kojem možemo parkirati svoj automobil. Grad u kojem možemo imati miran san, kako bismo mogli normalno raditi. Želimo Grad iz kojeg ne odlaze naši prijatelji i susjedi jer je život u Gradu, u našim stanovima postao neurotičan zatvor!
Prikupljeno je 1026 potpisa. Podršku su pružili i stanovnici drugih kvartova koji su za Grad vezani svojim odrastanjem, urbanim promišljanjem ili, pak, radnim mjestom. Preko 1000 ljudi nije malo i smatramo da tu činjenicu ne bi trebalo ignorirati. Također, podrška je stigla i od Ceha ugostitelja te Matice Zadrana.
Unatoč svemu tome, kao i činjenici da smo svaki dopis upućen pročelnicima te gradonačelniku dokumentirali fotografijama stanja na terenu, reakcija je izostala.
Nažalost, sezona je, iako krnja, stigla, a pomaka nema (osiguravanje samo 24 parkirnih mjesta za stanovnike Poluotoka vrlo je zanemariv, dapače nikakav, pomak koji i ne bi trebalo navoditi kao nekakav uspjeh, osobito jer nigdje ne vidimo oznake koje bi ukazivale da je nešto za stanare). Situacija epidemije COVID-a 19 olakšala je stanje na terenu utoliko što je manje gostiju pa su stoga i problemi umanjeni; grad je čišći, no restorani s neodgovarajućim, a često i nikakvim, ventilacijskim uređajima i dalje intenzivno smrde ispod prozora spavaćih soba, kafići jednako bučno reproduciraju glazbu, dvorišta su zatrpana automobilima djelatnika kafića i restorana koji koriste besplatan parking i tako istjeruju stanare itd. itd. Jedino što se mijenja jest sve manji broj stanovnika u Gradu jer od prošle sezone puno ih je zbog nagomilanih frustracija i nikakvih pomaka na bolje odselilo u druge dijelova grada.
Ostaje gorak okus i razočaranje te ono stalno pitanje: Zar gradsku vlast zaista uopće nije briga hoće li Grad/Poluotok ostati bez građana i postati tek kulisa koju će se pokazivati turistim a, a koji u konačnici u takav grad duhova možda više neće htjeti ni dolaziti?
Je li stara gradska jezgra baš prava lokacija za održavanje glazbenih događanja do sitnih sati na otvorenom? Zašto se tako nešto ne bi dogodilo npr. na nogometnom stadionu kao Ultra na Poljudu? Pa da i drugi dijelovi grada osjete kako je to kada se oživljava grad i rade manifestacije u funkciji turizma. A s obzirom na epidemiju COVID-a 19, vjerujemo da su i epidemiolozi ushićeni što će se nešto ovakvo održati. Ova situacija nas dovodi pred pitanje jesu li ljudi koji ovo organiziraju uopće svjesni situacije u kojoj se naš grad, kao i cijeli svijet, uopće nalazi. Nažalost, ovakav način razmišljanja prisutan je i kod svega vezanog uz Poluotok i može samo izazvati zabrinutost kod svakog realnog čovjeka i povući za sobom mnoga pitanja.
Svjesni smo potrebe razvoja turizma kao najjače gospodarske grane, no smatramo da je i ovogodišnja situacija prouzročena opasnošću od koronavirusa dokazala koliko je turizam krhka djelatnost.
Godinama gledamo kako nam loša koncepcija razvoja masovnog turizma uništava i Grad i živote u njemu. Naši su zahtjevi vrlo jednostavni – kvalitetan kompromis između stanovnika i gospodarstva u kojem bi obje strane mogle biti zadovoljne. Smatramo da je to moguće ukoliko su obje strane spremne napraviti određene ustupke. Mi jesmo, već smo to dokazali ostavši živjeti u Gradu svim nedaćama usprkos, a je li i Grad Zadar? Nažalost, čini se da je sve ostalo na praznim obećanjima…
Inicijativa za Poluotok
