Politička platforma Možemo!, Nova ljevica, Radnička fronta, ORaH, Zagreb je naš! i Za grad, uputila je priopćenje za javnost koje objavljujemo u cijelosti:
– Povodom održavanja riječkog “Hoda za život” osjećamo potrebu i smatramo iznimno bitnim naglasiti problematičnost održavanja ovakvih događanja – ne samo zbog nepoštivanja sigurnosnih mjera po nalogu Stožera civilne zaštite, nego i zbog grubih kršenja temeljnih ženskih prava na mogućnost izbora o odgovornom planiranju obitelji i prava na vlastitu autonomiju tijela.
Vlada Republike Hrvatske dopuštanjem organizacije i provedbe “Hoda za život” direktno podupire kršenje temeljnih ženskih prava, a odnose se na uskraćivanje zdravstvene skrbi pri prekidu trudnoće na zahtjev. Vlada se ovim svrstava uz dio javne kampanje koja otvoreno poziva na katolički moral i kanonsko pravo čime se potkopavaju temelji sekularne države.
Godinama svjedočimo sve snažnijoj političkoj funkciji Crkve u važnijim državnim institucijama i porastu neokonzervativnih strujanja koja zagovaraju teokraciju kao društveno uređenje. Zdravstveni sustav i javnozdravstvene politike godinama zanemaruju žensko reproduktivno zdravlje.
U javnim bolnicama dvaju najvećih gradova 80% djelatnika i djelatnica ulaže tzv. priziv savjesti, pri čemu treba naglasiti kako je pobačaj, onda kad je dostupan, dostupan samo ženama koje mogu izdvojiti u prosjeku između 2000 – 3000 kn. Pitamo se što je sa ženama koje su nezaposlene, na minimalcu i ekonomski ovise o svojim partnerima, studenticama, ženama u ruralnim područjima i ženama u nesigurnim radnim uvjetima. Jedino što zabrana pobačaja donosi je porast crnog tržišta gdje žene u nesigurnim uvjetima ugrožavaju vlastito zdravlje i život.
Osim što prekid trudnoće na zahtjev postaje sve nedostupniji, ne samo zbog priziva savjesti nego i zbog porasta cijena ovog medicinskog zahvata, svjedočili smo i pričama žena o porodničarskom nasilju u rodilištima. Žene su u prvih tjedan dana inicijativi #Prekinimošutnju poslale preko 400 svjedočanstava o nehumanim tretmanima prije, za vrijeme i nakon poroda. Očitovanja nadležnih institucija po pitanju gore navedenih kršenja ženskih prava, kao i odgovori raznih neokonzervativnih pokreta poput “Hoda za život”, bili su pokušaji diskreditiranja žena koje su konačno odlučile progovoriti, stigmatiziranje žena kao i retraumatizacije.
Svjesni svih problema po pitanju reproduktivnih prava žena i ozbiljnosti situacije, poručujemo ženama da im vjerujemo, da su nam bitne i da stoga moramo i možemo graditi državu u kojoj će:
1. javnozdravstvene politike i zdravstveni sustav stvoriti siguran okvir po mjeri žena
2. ginekolozi/inje neće moći uložiti priziv savjesti
3. žene imati pravo odlučivati o vlastitom tijelu
4. pobačaj postati legalan, besplatan i dostupan, što uključuje i medikamentozni pobačaj
5. žene neće trpjeti porodničarsko nasilje
6. primalje imati dostojanstvo struke, poručuje Monika Marić, kandidatkinja na listi Možemo!.
– Statistika pokazuje da se najčešće na prekid trudnoće odlučuju źene koje već imaju dvoje djece. Pokazatelj je to da je kod nas prekid trudnoće prvenstveno ekonomski uvjetovan. Sve više žena radi na određeno, ima ugovore na par mjeseci ako uopće ima posao, podstanarke su i nemaju uvjete za dostojanstveno podizanje djece. Država mora osigurati svoj djeci jednake šanse za sigurno i ugodno djetinjstvo. Dok postoji socijalna nejednakost gdje dio majki svojoj djeci ne može osigurati dovoljno hrane, mjesto u vrtiću, dostupnog pedijatra, licemjerno je razgovarati o pravima nerođene djece. Našoj rodjenoj djeci u ovoj državi treba biti dobro. Potrebna je edukacija o reproduktivnom zdravlju i besplatna i dostupna kontracepcija, te besplatan i dostupan prekid trudnoće. Samo uz besplatno i kvalitetno javno zdravstvo i predškolski odgoj i obrazovanje, uz sigurna radna mjesta, solidarnu stambenu politiku možemo stvarati društvo jednakosti i sigurnosti, poručuje Atana Grbić – Martinović.
