Do Ustavnog suda dospjela je tužba policajca iz Zadra koji se već 23 godine vuče po sudovima zbog premještaja i greške koju je učinila njegova odvjetnica.
Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 22. siječnja 1997. godine, on je premješten s radnog mjesta kriminalističkog službenika za opći kriminalitet u susjednoj PU ličko-senjskoj na isto radno mjesto u PU osječko-baranjsku, s obrazloženjem da bi njegov daljnji rad na ranijem radnom mjestu štetio interesima službe. Godinu dana kasnije, MUP je u drugostupanjskom rješenju takvu odluku obrazložio njegovim druženjem s osobama asocijalnog ponašanja, prilikom čega je iznosio podatke koje je saznao za vrijeme obavljanja službe.
Policajac se žalio, Upravni sud ga je odbio, nakon čega se njegova odvjetnica trebala u roku od 30 dana obratiti Ustavnom sudu. No, zbog greške u pisanju tužbu je podnijela dan kasnije, pa je ista odbačena kao nepravodobna. Policajac je zatim protiv nje podnio disciplinsku prijavu, slijedom čega joj je sud Hrvatske odvjetničke komore izrekao ukor zbog teže povrede dužnosti i ugleda odvjetništva. Uslijedila je tužba protiv HOK-a od kojeg je policajac tražio naknade štete. Suđenje je trajalo punih sedam godina, dok nije podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Taj mu je zahtjev odobren, ali ne i onaj za naknadu štete jer je na sudu utvrđeno kako nije dokazao da postoji uzročno-posljedična veza između nepravovremenog podnošenja tužbe i nastanka štete.
– Vjerujem da bi Ustavni sud savjesno postupio po mojoj tužbi da je ona podnesena u zakonom dopuštenom roku i utvrdio da je ona osnovana i na zakonu utemeljena. Stoga je neprihvatljivo stajalište suda navedeno u presudama čije se ukidanje ovom tužbom traži da ne postoji direktna veza između nepravovremenog podnošenja tužbe i eventualne štete na strani tužitelja. Zar je stvarno trebalo 12 godina da bi se saslušale dvije osobe i obavila dva vještačenja (ista i odbačena)?, naglasio je policajac koji je od Ustavnog suda zatražio usvajanje tužbe, ukidanje presude i rješenja drugostupanjskog suda i presude prvostupanjskog suda te vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
Ustavni sud je pak jednoglasno odlučio kako ovom policajcu nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer su sudovi iznijeli ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za svoje odluke. No, ustavni suci su se složili da mu je zbog dugotrajnosti parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku i odredili mu naknadu u iznosu od 5.700 kuna koja će biti isplaćena iz državnog proračuna.