Uz dopuštenje prenosimo dirljiv tekst “Za let si dušo stvorena” i fotografije koje je na svom Facebook profilu objavio zadarski publicist i novinar Nebojša Gunjević.
Puno mladih ljudi na jednom mjestu u ovom ludom korona vremenu, koji su se u subotu navečer 9. svibnja nešto prije sedam sati zbog poznatih uvjeta o organizacijama sprovoda počeli okupljati u donjem dvorištu u zgradama na Putu Petrića, došlo je ispratiti svoga prijatelja Marka Novkovića koji je kao instruktor letenja zajedno s polaznikom letačke obuke Lukom Jagatićem dva dana prije tragično stradao u školskom zrakoplovu ZLIN242 L. Mladi su na usko deblo stabla postavili veliku Markovu sliku u bijelom okviru, na kojoj je iza njega bila hrvatska zastava a on nasmijan i u uniformi, i na ivičnjak oko stabla stavljali lampione pa se vraćali na mjesto s kojeg su ga mogli vidjeti. Potom su svi prišli bliže, a onda su se odmaknuli i nastavili dugo stajati svatko na svome mjestu slušajući glazbu koju je Marko slušao dok su pili iz malih limenki koje su uredno odlagali u vreću kako iza njih ne bi ostalo smeće.
„Otišao je najbolji od svih koji su danas ovdje došli. Ovdje je možda sada prošlo 150 do 200 ljudi i garantiram da je on bio najbolja osoba od svih nas” – rekao je Darko, i sam izniman mladi čovjek, nastavljajući kako je Marko bio potreban svakom društvu i „čim bi negdje došao, sve bi živnulo i tražile bi se nove aktivnosti i avanture. Nije razumio da se čovjek koji ima problem ne suoči s njim i ne krene ga rješavati, da pušta taj problem i zatrpava svoj život s novima. Govorili su mu kako neće upasti na akademiju jer nema nikoga i pitali su ga tko mu je veza, a on je odgovarao kako će uspjeti kad-tad, da mora uspjeti. U svemu se davao stopostotno i ono što je odlučio to je i ostvarivao.”
„Bio je vječito nasmijan” te se David, mladić iz njegove generacije, znao pitati: „Na čemu je?” jer je ta nenamještena dobrota jednostavno bila neuobičajena. A Marko je imao bilježnicu u kojoj je zapisivao gdje je pogriješio kao i to što su mu prijatelji rekli da mu nije dobro te joj se često vraćao stalno se usavršavajući i rastući kroz ispravljanje onoga s čime kod sebe nije bio zadovoljan. Silno je volio glazbu i „bio je iznimno talentiran nogometaš za kojega su i u Australiji, u kojoj je rođen, smatrali kako će završiti u reprezentaciji”, a u OŠ Šimuna Kožićića Benje po riječima njegova profesora bio je jedan od dva najbolja.
Zajedno s prijateljem vozio se biciklom od Ancone do Rima, a proputovali su i Hrvatsku „htijući iskusiti čovjeka koji te ne zna i iskreno ti daje na prvu kad te vidi – vidio je kako su ljudi u Hrvatskoj predivni. Od Gospića, Velebita, Učke, prešao je cijelu Istru, Cres i Mali Lošinj za 16 dana” i o tome na Internetu ostavio film a putovanje nazvao iskustvom koje mijenja život. „Svi znamo Marka po onom što nam je dao. Nekom je bio brat, nekome prijatelj, nekome kolega, nekome dečko, ostvarivao se kroz mnoge načine s ovim divnim ljudima, bio je iskren i ono što je mislio to je i radio. I on je jedini čovjek kojega znam da je tako radio. Nije bilo problema kojega nije krenuo riješiti i to je bilo fascinantno – detektirao bi problem i jednostavno ga počeo rješavati, a riječ ne mogu nije volio. I to ga je dovelo do vrhunskih rezultata u privatnom i profesionalnom životu” – zaključio je njegov prijatelj Toni.
Član elitnoga društva, akro-grupe Krila Oluje, nije doživio osamdesetu, što je zamišljao u svome nedavnom pismu na zajedničkoj radionici pilota i kadeta HRZ-a, a pismo je naslovljeno „Smisao života”: „Sine, kćeri, unuče, moraš shvatiti da je samo jedan život. Jedan jedini tebi dan, da ga iskoristiš koliko god ti srce poželi. Pa već kad možeš sam sebi biti krojač tog jedinog života koji imaš na raspolaganju – zašto ga ne iskoristiš do kraja!? Pitaš se što znači do kraja? E, pa, ja ću ti na to odgovoriti. Istražuj, ispituj, riskiraj, iskoči, izađi, padni, ustani, kreni, pobjedi strah, ugasi tremu, probaj nešto novo, igraj se, probaj sve! Ispuni svoj život tolikim brojem iskustava da kad dođeš u moje godine možeš imati osmijeh na licu i reći: Bože, hvala ti na ovom jedinstvenom iskustvu – ne žalim za ničim.”
Jedan od njegovih prijatelja rekao je kako sada leti tamo gdje mu je puno bolje. I kako će se ponovno sresti. Možda nam Marko poručuje, kao i svaki veliki letač: Pravo je svakoga letjeti. Sloboda je naša prava priroda i treba odbaciti sve što joj se ispriječi na putu. „Za let si, dušo, stvorena.”
