Nakon što nam je naš radijski voditelj Davor Valčić danas otkrio Youtube video zapis jednog austrijskog snimatelja iz 1976. godine koji počinje u hotelima Borik, sasvim slučajno na redakcijski email dobili smo fotografije dasaka na Boriku naše vjerne čitateljice.
Ona je tog ljeta bila mala djevojčica i vjerojatno ne pamti ni po pričama zlatno doba zadarskog turizma koji je cvao u hotelima Borik. Ali će se sjetiti Zadranke i Zadrani koji su u Barbari i Novom parku provodili ljeta u svakojakim zanimacija kao i poslovima s turistima od kojih se jako dobro živjelo ostatak godine. Sjetit će se i građani Zadra koji su se kupali na čuvenim daskama Borika, a one danas i već dugo izgledaju ovako: jadno i zapušteno.
Gosti Borika, koji odavno nije zadarski, kupaju se u bazenu, provode odmor u jednom posve drugačijem okruženju i s narukvicama “all inclusive”, a neki od njih i ne upoznaju sam grad. I nikada neće imati taj doživljaj Zadra kao ovaj njihov sunarodnjak – Grada u kojem su Kalalarga i pijaca bili puni njegovih stanovika. Zadrana je tada bilo daleko više nego turista. Polovicom 70-ih u Gradu su vidljivi tragovi ruralnog – Ravnih kotara i bodula, što se suvremeno naziva autohtoni proizvodi i suveniri, domaća i zdrava hrana.
Danas je sve to konfekcija i globalizacija na koje svjesno pristajemo i malo tko im se odupire. U suprotnom je nostalgija ili potraga za izgubljenim vremenom, ali je svakako žal za nestalim vrijednostima.
Osobito onim socijalnim, umjesto današnjeg otuđenja građana izgubljenih u sezoni, a Zadrana u masovnom turizmu u kojem se nadmeće s drugim, nazovi destinacijama. A tih davnih godina, Zadar i Šibenik u kojem je također sniman ovaj video, bili su dalmatinski gradovi čijem stanovništvu turizam nije bio presudan za život u njima.
a
