ZADAR– Na današnjem Fakultetu elektrotehnike i računarstva u povodu pedesete obljetnice diplomiranja, dodijeljene su Zlatne diplome inženjerima koji su u akademskoj godini 1968./1969. diplomirali na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
Među zlatnim diplomantima su Saljanin Vlado Aunedi, Davor Motušić koji nije bio na promociji, te Ivan Ivanković. Lani je zlatnu diplomu među ostalim Zadranima dobio i Josip Ećo Vlahović, bivši gradonačelnik Zadra, podsjeća dipl. inž. Ivanković, koji nakon prijevremene mirovine veći dio godine živi tamo gdje je odrastao – u obiteljskom domu u Ulici Mihovila Klaića – uz Trg.
Više od Zlatne diplome, Ivu Ivankovića veseli što je on nakon 39 godina ponovno sjeo u veslački čamac – skif i zaveslao na Vitrenjaku. Sa svojih 77 godina, oživio je on svoje vještine i sposobnosti s kojima je postizao odlične rezultate. I takav je ostao u sjećanju svojim studentskim kolegama jer je u Zagrebu veslao 10 godina. Do odlaska na studij, stasao je u VK Jadran, kojeg nije napustio kao sparing partner braći Bajlo. Za matični klub često je znao veslati i na Dalmatinskim sportskim igrama.
– Odveslao bi u skifu, a onda bi ušao u čamac i natjecao se u paru. Do pobjede koju nikada, kada se sretnu u prolazu, ne zaboravlja umirovljeni optičar Gojko Kolega. Danas, kada Zadar ima svoje sportske zvijezde – braću Fantelu na Olimpijskim igrama u Tokiju, Ive Ivanković podsjeća kako on, nažalost, nije došao do Japana jer nije prošao kvalifikacije za tadašnje OI u Tokiju. Ali je zato bio 2. u Europi kao veteran.
Skif u kojem je ponovno zaveslao ustupio mu je bivši veslač dr. Mladen Antišin koji se s Ivankovićem voli družiti bez obzira na generacijsku razliku. Bio je sretan kao malo dijete, otkrio nam je zadarski liječnik reakciju na strast koja prema toj kraljevskoj disciplini kod barba Ive, kako ga zovu na Vitrenjaku, još nije ugasla.
Ive Ivanković je osobit i kao jedriličar i vlasnik zadarske najstarije jedrilice Aldebaran. Jedne od dvije koje su za JK Uskok registrirane kao oldtimeri.
Izrađena je 1905. godine u Hamburg. Kada ju je kupio 1977. godine, Ivan Ivanković ju je nazvao po najsjajnijoj zvijezdi u sazviježđu Bika, u znaku u kojem je i sam rođen. Aldebaran potječe od arapskog izraza pratilac (Al dabaran). To bi danas bilo bilo Follow me, kazat će vlasnik Aldebarana s kojom je barba Ive sudjelovao i na posljednjoj regati Zadarska koka.
Uz život na Vitrenjaku, gdje održava dva broda i aktivan je član JK Uskoka, Ivan Ivanković prisutan je u životu Grada. Uz malo ironije, ispričat će nam kako je nedavno sreo umirovljenog ravnatelja Arheološkog muzeja, Mira Jurića i predložio mu za iduću godinu da se njih šestero međusobno predlože za javno priznanje Grada Zadra jer u večernjim satima održavaju razinu građanstva u Zadru. U šetnji Gradom u zimskom periodu, uz Ivu i Mira, šetaju Romano Meštrović, Zvone iz Pošte… To su vjerni građani koji su izlizali kamene ploče svog Grada, pa nije naodmet podsjetiti na Ivana Ivankovića.. Kao i njegovu sestru, gospođu Vjeru Ivanković, prvu školovanu kostimografkinju. Ona je diplomu stekla u Rimu, a karijeru napravila u Zagrebu gdje je svoje kreacije ostavila na televiziji i filmu. Prijatelji i obitelj ih znaju i zovu po nadimcima Seka i Braco.
Članovi su to poznate obitelji Ivanković koja je držala slavni zadarski Autotransport – autobusi sa stjuardesama koji su i danas pojam vrhunske usluge.
