Nakon pretpremijere u Zagrebu u utorak navečer u dvorani Kazališta lutaka Zadar u organizaciji zadarske HVIDR-e prikazan je dokumentarni film o petorici zapovjednika obrane vukovarskog Sajmišta, od kojih su četvorica – Damjan Samardžić zvani Veliki Bojler, Petar Kačić zvani Srednji Bojler, Velimir Đerek zvani Sokol i Ivan Poljak zvani Sokol poginuli u borbama. Posljednji, peti zapovjednik Josip Tomašić zvani Osa, nakon pada grada 17. studenoga 1991. bio je ranjen i zarobljen u proboju kod Marinaca, odveden u srpske logore, potom 1992. godine razmijenjen, a preminuo je prirodnom smrću 2004. godine na kućnom pragu, javlja Zadarski list.
Predsjednik Humanitarnoga kulturnoga braniteljskog centra Vukovar, Nikola Tarle, kazao je kako se o obrani Vukovara, a posebice onom najtežem položaju gdje su se 87 dana vodile borbe prsa u prsa i branila svaka kuća, ulica – Sajmištu, jako malo zna.
– Vukovar je stratište brojnih junaka, među njima i Blage Zadre kojemu kapa dolje, ali postoje i drugi heroji, a ne samo on. Među nama su sada ovdje i dvojica živih heroja – Ivica Arbanas Lipi i Ivan Anđelić Doktor. O ovoj petorici zapovjednika koje ste vidjeli u filmu, vjerujem da ste jako malo čuli. Cilj naše Udruge je da idemo s istinom o Vukovaru, da nikoga ne zaboravimo, da svakome od njih damo pažnju, a pijetet poginulima, nakon filma je kazao Nikola Tarle dodajući kako je o obrani Vukovara do danas izišlo jako malo istine. Sa žaljenjem je ustvrdio kako su neki, dok su drugi ratovali, išli uokolo diljem Hrvatske i pričali neke svoje priče ponukani nekim osobnim interesima te da je ovaj film, za razliku od tih priča, gola istina.
– Od 15. kolovoza do 2. rujna Vukovar je prema planu jugovojske trebao pasti, ali nije, niti su pedlja zemlje osvojili. Pod Arbanasovim zapovjedništvom je izvršena zapovijed da se puca na avione. Pala su prva dva aviona i to 24. kolovoza, a još dva 26. kolovoza te je uništeno i 12 oklopnih vozila.
To je njegov doprinos u herojskoj obrani Vukovara. Nakon toga, 2. rujna dolaze Dedaković i Borković i on im predaje zapovijed, upoznaje ih sa svim punktovima kojima je on zapovijedao do tada, a Pero Perić mu je bio zamjenik, prisjetio se Anđelić te je kazao kako je on Arbanasu postao zamjenik, nakon što je 14. rujna Perić ranjen. Istaknuo je kako su zajedno ostali do kraja te da su skupa vodili sve bitke i akcije i to ne iza, već ispred svojih ljudi.
– Zato je učinak i bio takav, zato i jesu ljudi ranjavani, zato su ginuli i zato i jest tu slomljena kičma jugovojske. U to vijeme se počela osnivati 204. brigada HV-a, gdje je Arbanasu, kao već iskusnom zapovjedniku rečeno: »preuzimaš natežu crtu bojišnice, cijelog Sajmišta i aktivne garde«. Ostali smo po onoj zapovijedi koju je dobio od ministra, plus Sajmište. Izdržali smo do kraja i krenuli u proboj. Ova istina je tako lako rečena u nekoliko rečenica. Ovdje je sve jasno. Petorica ljudi su navedena po datumima kad je tko od njih bio. Do sada je sve bilo zapetljano. A zašto? Zato što je bilo komplicirano ispričati da je netko bio zapovjednik ako nije, ili ako je nekoga postavila neka politika za neke visoke funkcije, jer oni su iznad naroda pa mogu što hoće, kazao je Anđelić te je zaključio kako se može što se hoće, no ne zauvijek jer se istina dozna. Sa žaljenjem je ustvrdio kako su se neki u Vukovaru usudili uzeti sebi za pravo da, dok je Arbanas zapovijedao, kažu da to nije istina.
– Ne bi to govorili da su znali da postoje dokumenti od prvog predsjednika, pokojnog dr. Franje Tuđmana, gdje on javno pohvaljuje Ivicu Arbanasa za prve srušene avione u Hrvatskoj. Da su znali da imamo sve pisane zapovijedi kad je on obnašao te dužnosti, sigurno to ne bi pričali. Mladi ljudi kao što je Arbanas izvojevali su tu najveću bitku u Hrvatskoj i to bez naoružanja, bez aviona, oklopnih vozila. Jesmo izgubili Vukovar, ali smo mi njima slomili kičmu i oni više nisu mogli dalje. Ovaj film prikazuje golu istinu koju treba ostaviti mladima, rekao je Anđelić.
