Ako vas put nanese u Banj, Božavu, Kali, Olib, Premudu, Savar, Silbu, bit ćete sretni počaste li vas domaćini agačem. U Solinama bi vam servirali gača, u Babcu jagača, u Sestrunju ogca. A što ako vam nešto južnije ponude dut? I tada ćete se dobro najesti, jer će vam opet, baš kao u svim nabrojenim primjerima, ponuditi – brancina ili lubina. I dok je lubin riječ karakteristična za Kvarner (u Novigradu i Pagu je luben), na zadarskom području danas rašireni brancin je riječ koja se zapravo koristi u mjestima koja nisu tradicionalno ribarska.
Ovo je samo jedna od zanimljivosti koje otkriva knjiga Nikole Vuletića i Vladimira Skračića “Leksik morske faune u sjevernoj Dalmaciji. Prvi dio: rječnik pučkoga nazivlja”, koja je sinoć predstavljena na Morskom utorku Gradske knjižnice Zadar. Ovo iznimno zanimljivo djelo, u obliku rječnika, donosi pučke nazive za morske životinje, prikupljene u sedamdeset i trima mjestima u sjevernoj Dalmaciji.
Brancin naravno nije jedina riba koja na hrvatskoj obali ima bogate leksičke varijacije. I njegova sestra po gradelama, orada, poznata je širom Jadrana kao podlanica, komarča lovrata, ovrata, zlatulja, sekulica, a rekorder je riba vučić (Serranus hepatus), koja na našem terenu ima čak 13 različitih imena – saketić, karaban, kantarić, čigalj, karaban, bačvarić… Na drugoj strani su ribe i rakovi koji se u svim sredinama jednako zovu – dupin, glavoč i škamp.
– Uvijek sam govorio, “ovo je zadnji čas”, pa i prije 40 godina kada sam istraživao toponime kornatskog otočja. Taj zadnji čas će trajati vječno jer će se uvijek naći netko tko će moći dati novi informaciju. Zbog odumiranja malog ribolova i same ribarske kulture te reduciranja broja ispitanika, posebice na malim otocima, i ovo je bio zadnji čas za zapisivanje nekih talasozoonima, odnosno imena riba, rakova i školjkaša. Na nekim otocima imali smo problema doći do bilo kakvog ispitanika, a kamoli ribara. Hrvatska je po raznovrsnosti ovog nazivlja najbogatija u Europi, a razlog tome su razvedena obala i puno izoliranih zajednica koje čuvaju specifične izraze. Unatoč tome, mislim da je njihova sudbina i dalje ugrožena i da će trebati veliki trud da bi se u što većoj mjeri prezentirale, rekao je Skračić, “svježi” dobitnik nagrade Zadarske županije za životno djelo.
I on i dr. Vuletić istaknuli su veliki doprinos koji je svojim djelom “Jadranska fauna – etimologija i struktura naziva” iz 1986. na ovom području dao akademik Vojmir Vinja. Pokazalo se da taj rad ipak nije bio konačan ni do kraja točan, koliko god bio velik i pionirski. Za razliku od njegove knjige, ova je ustrojena kao rječnik, pa se tako za spomenutog agača nakon ispisivanja varijacija navodi kako je ime dobio po grčkoj riječi za trn, što je motivirano oštrim bodljama na škržnom poklopcu. Također se upućuje na natuknice koje su u knjizi obrađene za istu ribu – brancin, dut i luben.
– Nisu navedene sve vrste u Jadranu, nego one koje su ljudi u svakom mjestu u našem litoralu mogli identificirati a da nisu ribari. Po tom općem znanju Hrvatska je jedinstvena na Mediteranu. Nema mjesta u kojem autohtoni stanovnici ne mogu prepoznati 70 vrsta. U Ražancu smo imali jednog ispitanika koji ih je prepoznao 90, a tada rekao da će djeda pitati za ostale. Toga nema ni u Italiji niti u Španjolskoj, a najmanje u Grčkoj, rekao je Vuletić. Rekao je kako su ispitanicima pokazivali slike riba, a za školjke su pripremili malakološku zbirku.
Autorima je čestitao prorektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Josip Faričić, ističući kako knjiga nadilazi jezikoslovni značaj te na svima razumljiv način predstavlja jezično blago našeg prostora.
– Bogati leksik svjedok je suživota otočana i primorskih naselja s morem, koje je izvor života i medij komunikacije. Ribe su im bile izuzetno važne jer su u njima pronašli hranu, motivaciju za priče, vjerovanja. Ova knjiga sačuvat će neka imena za budućnost jer smo se nažalost prekomjernim izlovom “potrudili” da te vrste iščeznu, rekao je Faričić.
Nakon prve knjige koja donosi pučko nazivlje, autori pripremaju i drugu s kartografskom građom, koja svjedoči kako postoje oštre granice između zadarske i šibenske zone. Dok su zadarski nazivi riba i drugih morskih organizama povremeno zalazili duboko u šibenski teritorij, riječi karakteristične za šibensko područje “dobacivale” su najčešće do Pakoštana i Pašmana, najdalje do Sukošana.
