U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” naša današnja gošća, gospođa Zrinka Marinović Šarić, bolje nas je upoznala sa hagioterapijom.
Hagioterapija je znanstveno istraživanje čovjekove „duhovne duše” i njezinog organizma. Kao „treća grana medicine” bavi se patnjom i boli duhovne duše, traži uzroke i izvore tih boli i patnji, dijagnosticira i posreduje duhovno zdravlje te, na posljetku, upoznaje čovjeka sa samim sobom.
Nastala je iz seminara za evangelizaciju, po uzoru na treći dio katekumenata – „vrijeme čišćenja i prosvjetljenja”, gdje se nalaze molitve iscjeljenja. Utemeljitelj, katolički svećenik profesor Tomislav Ivančić, uvidjevši kako ne može svatko doživjeti i primiti zdravlje samo evangelizacijom u Crkvi, otkrio je da treba pomoći čovjeku patniku koji nema vjeru, ne želi u crkvu i ne vjeruje u Boga stvarajući pogrešne slike o Njemu. Na taj način je shvatio da nedostaje još jedna grana medicine, uz psihijatrijsku i somatsku medicinu, koja zahvaća duhovnu dimenziju, „antropološko područje” gdje je čovjek specifično čovjek (duhovna duša), što predstavlja delikatno područje između religioznosti i psihe gdje ona otkriva patologiju bolesti, daje dijagnoze te terapiju. Bitno je znati kako se ne radi izričito o vjeri, tako da i nevjernik može primiti zdravlje u hagioterapiji, kao i u drugim granama medicine. Kako imamo fizičke organe, tako imamo i duhovne poput savjesti, svijesti, povjerenja, intelekta, vjere i drugih. Također hagioasistenti surađuju usko sa doktorima različitih specijalizacija, pogotovo sa psihijatrima.
Budući da ne mogu svi podjednako primiti hagioterapiju, trebaju individualnu, tzv. mikroterapiju, no, zbog velike potražnje, razvio se i oblik makroterapije gdje se održavaju tribine na ne sakralnim prostorima gdje makroterapija može zahvatiti cijelo društvo.
Na hagioterapijske studije znalo je doći čak 17 zemalja, koje je održavao profesor Ivančić. Do danas proširila se po čitavom svijetu, sama gospođa Zrinka je nekoliko puta održavala tribine u Irskoj i Engleskoj. Što se tiče Hrvatske, po mnogim gradovima u Hrvatskoj je razvijena, no ide se prema tome da bude što više hagioasistenata na raspolaganju.
Hagioasistent, kao mentor, mora imati tri aspekta: proći teološki studij, formaciju za osposobljavanje samoga sebe u hagioterapiji te proći stručne studije hagioterapije uz mentorstvo. U Zagrebu 2009. godine počeo je prvi studij i tako svake godine, dakle osam različitih studija hagioterapije, kao i u medicini. Trenutno ih nema u takvom obliku, ali postoje snimke koje se mogu slušati, nakon kojih se pišu radnje i polažu ispiti.
S druge strane, želi li se netko javiti u poteškoćama, dovoljno je ukucati pojam „hagioterapija” u pretraživanje i otvoriti će se popis centara po gradovima. Može se organizirat tribine za više ljudi, kao i individualni pristup, čak je moguće odraditi terapiju telefonski.
Gospođa Zrinka zaključuje: Nažalost čovjek današnjice luta bespomoćno, te dođe do somatskih i psihosomatskih poteškoća, a liječnici ne mogu dijagnosticirati problem. U takvoj situaciji može se obratiti za pomoć hagioasistentu te će sam otkriti koliko je vrhunsko biće, vrijedno i dragocjeno po tome što postoji, da je ciljano i planirano biće koje je netko želio i volio prije nego itko, da nije slučaj i brojka u nizu, nego da je dobrodošao u ovaj svijet. Kada čovjek shvati koliko jako je potreban ovome svijetu, tada otkriva i pronalazi svoj smisao, svoju svrhu. To je već jedan put k zdravlju. Hagioterapija se najviše temelji na prirodnom moralnom zakonu – zakonu duha. Čovjek koji svjesno biva dobar i zna točno što je dobro te se ravna po tome, već regenerira svoje moždane stanice, već donosi sebi zdravlje i osjeća se bolje otkrivajući sposobnosti unutar sebe.
Za kraj, zapamtite si riječi gospođe Zrinke: „Lijepo je što postojiš čovječe!” te s mirom i povjerenjem krenite u novi radni tjedan. Želim vam ugodnu nedjelju! Mir i dobro!
