Dino Colić 27-godišnji je zadarski umjetnik i grafičar koji je nedavno u Gradskoj knjižnici Zadar predstavio svoju prvu samostalnu izložbu “U potrazi za slikom”, gdje je predstavio svojih 16 grafika i čijom je posjećenošću jako zadovoljan.
– Moj talent otkrili su profesori još u osnovnoj, koji su me tada savjetovali da odem u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna u Zadru. I tada sam imao odlične profesore, to je bio period kada sam se sve više razvijao i shvatio da me umjetnost sve više i više zanima. Kasnije sam otkrio i japansku kulturu iz kojeg se razvio moj kreativni izričaj. Na fakultet sam išao na Široki Brijeg koji spada pod mostarsko Sveučilište te stekao titulu magistra grafike i profesora likovne kulture. Najviše sam tada radio u stilu impresionizma-ekspresionizma, malim potezima. Na drugoj godini sam se počeo “gubiti” jer sam prešao u grafiku, a na trećoj sam godini otkrio novi dio stvaralištva koji radim i dan danas.
Za ovu izložbu inspirirala ga je šuma Amazona te prirodni ciklus, a kroz slike su “izvučeni” i dijelovi japanske kulture. Prikazane su linije u obliku bršljana i lijana koje svojim pokretima razvijaju i stvaraju konstrukciju motiva i dinamični prikaz. Ističe se i duh Van Gogha u dijelu asocijacije zvjezdane noći, ali je pomoću linija dobivena dinamika gibanja.
– Moje slike većinom imaju drugu dimenziju gdje se od gledatelja traži proučavanje da bi je vidjeli. Pune su malih detalja i trebate se “udubiti” u sliku da bi ih zaista uočili.
Zanimljivost koju nam je rekao je da, dok stvara, sluša instrumentalnu glazbu.
– Ako slušate ekspresivniju i bržu glazbu, imat ćete osjećaj da se linije brže kreću. Jedna od takvih je Two Steps For Hell – Impossible i Fantasy Celtic Music – Spirit of the Wild.
Na pitanje desi li mu se kad da nema inspiracija, Dino odgovara: Ponekad. Tada je najbolje stati i ne forsirati, pa nastaviti drugi put, kad me “pukne”.
U crtačkom smislu koristi akvarel i tuš-pero, a od grafičkih tehnika bakropis i linorez koji ostavlja ekspresivniji dojam. U zadnje vrijeme pokušava se što više koncentrirati na rad s djecom i kako im pri podučavanju u Osnovnoj školi, gdje se nada dobiti posao, pristupiti što bolje. Trenutno “vježba” tako da zajedno, s Antonelom Nekić, u ograncima zadarske Gradske knjižnice drži dječje radionice:
– Na temelju govora kojeg sam im prezentirao, djeca su razvijala svoje ilustracije, npr. “Palunka”. U planu je još radionica, što je dobro za djecu jer na način mogu otkriti nove tehnike i novi način izrade, govori Dino koji kao profesor ima snažnu želju prenijeti svoje znanje u buduće generacije.
