Stečajni upravitelj Josip Jadran Sekso predložio je vjerovnicima da odustanu od unovčenja imovine Dječjeg vrtića Školjkica, koji je završio u stečaju zbog velikih dugovanja prema vjerovnicima, koja nije uspio pokriti niti kroz predstečajnu nagodbu, budući da je imovina zbog višegodišnjeg korištenja i specifičnosti djelatnosti teško unovčiva, Vrtić bi se time ugasio, dugovi se svejedno ne bi pokrili, pa je najbolje rješenje sanacija dužnika kroz stečajni plan, predložio je Sekso.
U svom izvješću navodi kako je vrtić osnovan 2010. godine. Potreba za prelaskom u veći poslovni prostor uzrokovala je veće investicije zbog kojih je dužnik zapao u poslovne poteškoće. Dio subvencija za porez i doprinose za plaće koje je dužniku isplaćivao Grad Zadar utrošen je u adaptaciju novog prostora, koji je prije toga služio kao salon keramike. Time nastali dug prema Poreznoj upravi uskoro je uzrokovao dugotrajnu blokadu računa. Dužnik je pokušao povratiti likvidnost i solventnost predstečajnom nagodbom, međutim, nije se uspio konsolidirati. Drugi pokušaj reprograma duga bio je sklapanjem upravnog ugovora s Poreznom upravom, no zbog kratkog horizonta reprograma (2 godine) anuiteti su bili preveliki da bi ih dužnik redovito servisirao te je naposljetku zbog 120 dana nove neprekidne blokade računa FINA predložila otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom.
Na dan 23. siječnja 2018. dužnik je imao neizvršene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 263.824,09 kn. Iako u znatno otežanim okolnostima zbog dugotrajne blokade računa, dužnik je svo vrijeme do otvaranja stečaja obavljao djelatnost, a poslovanje je nastavljeno i nakon otvaranja stečaja.
Dužnik redovito s Gradom Zadrom za svaku pedagošku godinu potpisuje ugovor o subvenciji na temelju kojeg Grad Zadar u potpunosti subvencionira trošak plaća za odgojiteljice u 8 odgojnih skupina, što za 16 djelatnica mjesečno iznosi oko 146.000 kn te dodatnu subvenciju od 16.000 kn mjesečno. Vrtić trenutno pohađa 172 djece od čijih upisnina se uprihoduje mjesečno 93.000 kn. U radnom odnosu je trenutno 22 djelatnika.
S obzirom na to da dužnik ima materijalnu imovinu koja je zbog višegodišnjeg korištenja i specifičnosti djelatnosti dužnika predvidivo teško unovčiva, a istodobno obavlja djelatnost uz stabilne prihode, stečajni upravitelj je mišljenja da bi za vjerovnike bilo povoljnije da im se namirenje osigura sanacijom dužnika kroz stečajni plan čime bi se izbjeglo dugotrajno unovčenje imovine po izgledno nižoj cijeni od utvrđene u likvidacijskom stečajnom postupku.
