Kada je najavljeno kako će Ulica Nikole Šubića Zrinskog postati četverotračna, brojni su se građani zapitali kako je to moguće s obzirom na širinu prometnice. Sada je jasno kako – nauštrb pješaka. Novi rezultat projekta Hrvatskih cesta jedan je naš čitatelj nazvao ružnim snom. Prenosimo u cijelosti njegov osvrt uz fotografije novog nogostupa i vizualne projekcije šetnje prometnicom na kojoj su u tijeku radovi.
– Za žuntu, nakon polunepotrebne rekonstrukcije Bulevara, radi se i nastavak u četiri trake od najnevjerojatnije raskrsnice kod kolodvora pa do Ravnica. A tamo, kao za inat građanima i zdravom razumu, ruši se rotor i kupuju semafori. S dvije na četiri trake, na dionici na kojoj nikada posebno nije falila traka, a kamoli dvije i gdje praktički nikada niste vidjeli kolonu i gužvu. U redu, kao i većina infrastrukturnih zahvata, nešto su kao javni radovi. Neka bezglavih projekata, neka prepumpanih cijena, neka naše operative, a ako se nešto i mazne, to ti je tako, neka se vrti. Ako nećemo mi, ima tko hoće itd. Ali čini se da na tome neće stati. Pušem na hladno, a možda i ne…
I tu ja utonem u san…
…šetam tako jučer s Bulevara prema Poliklinici, pa sam tako morao sa asfalta prijeći na gradilište gdje se radovi bliže kraju. Koračao sam nogostupom širokim 2 do 3 metra, a to je uobičajena, ugodna i sigurna širina. A onda sam zagazio na novi još neasfaltirani nogostup.
Novi novcati, a iz nepoznatog razloga sužen na širinu staze-laze za ovce. Kao da je iz Alise u zemlji čudesa. Nogostup namjerno i pri svijesti sužen do smiješnih dimenzija, odnosno na širinu od 120 cm.
U 21. stoljeću, a izgleda kao da je zamišljen tako da se pješaci kreću u koloni, jedan po jedan.
Kao po kazni. Kao u kaznionici na otvorenom. U zatvoru čiji su bezmudni i maloumni čuvari odlučili svoje sugrađane u šetnju izvesti “stazom” nešto širom od jednog metra. A sve kako bi se građani – kažnjenici suočili s novim standardima gradnje prometnica.
Tako će oni moći cupkati u koloni po jedan, pritom budno pazeći da ne izgube ravnotežu kako ne bi završili pod kotačima auta. Također će se moći osvjedočiti kako su prometnim znakovima i travici, pažljivi i brižni projektanti ostavili više nego njima i to 190 cm.
Nadalje, naši će građani tijekom šetnje u koloni jedan po jedan, moći uvježbavati pokrete i vještinu bočnog izmicanja. Ta vještina, ističu čuvari, glavu čuva.
Naime, uvježbaniji građani će u trenutku kada uoče nailazak pješaka-kažnjenika iz suprotnog smjera, brzim izvijanjem tijela bočno, moći izbjeći pad pod kotače automobila. Ako bi pak nas građanin-kažnjenik, koji se kreće uskim nogostupom u koloni jedan po jedan, uočio kako se istim nogostupom, ali iz suprotnoga smjera kreće kažnjenik u invalidskim kolicima, on bi se, kako bi ga pristojno propustio, samovoljno i požrtvovno jednom nogom spustio na kolnik, pa tko živ tko mrtav.
Naravno, maloumni čuvari bi tijekom izvođenja u šetnju naših građana-kažnjenika, davali i nedvosmislene upute kako se prilikom nailaska biciklista ne primjenjuje isto pravilo kao kod invalidskih kolica. Naime, kod nailaska biciklista treba zauzeti sam centar nogostupa, biciklista potom treba prijekorno pogledati i energično ga odgurnuti na kolnik, gdje mu je i mjesto. Pod kotačima.
I tu se probudim, uf dobro je…
Eto, možda pušem na hladno, a možda sutra i u stvarnosti i za pravo osvane novi, suženi nogostup-staza-laza od 120 cm, za hodnju građana kažnjenika, u koloni jedan po jedan.
Unatoč struci koja traži minimum od 160 cm i to za manje ulice s profilom kolnika širine 5 metara. Unatoč struci koja na mjestu rekonstrukcije traži biciklističku stazu i nogostup minimalne širine 2 metra. I unatoč tome što je svakome jasno u što je igra.
Usporedba širine novog i starog nogostupa
