Dvanaest polaznika iz devet zemalja sudjeluje na ovogodišnjoj Zoranićevoj arkadiji, Međunarodnoj ljetnoj školi hrvatskoga jezika, književnosti i kulture, što se 11. put održava na Sveučilištu u Zadru. Uz satove hrvatskog jezika u jutarnjim satima, polaznicima je pružena mogućnost da se tijekom poslijepodneva upoznaju s hrvatskom kulturom, glazbom, poviješću, arheološkim lokalitetima i sl. Ovaj koncept, ističu voditeljica škole dr. sc. Marijana Bašić i tajnica dr. sc. Sanja Baričević, do sada se pokazao dobrim pa svake godine dolaze novi polaznici, ali i neki koji se stalno vraćaju kako bi produbili stečena znanja.
Iz dalekog Japana ove je godine stigao Yutaro Nishida, budući diplomat, koji hrvatski jezik uči iz – ljubavi. I već je poprilično dobro ovladao vještinom komunikacije.
– U Japanu je Hrvatska najpoznatija po nogometu, ali znamo ju i kao turističko odredište, pa i kao zemlju u kojoj se uzgaja tuna za japansko tržište. Bio sam sretan kada sam u Japanu mogao pojesti jelo baš od nje, govori Yutaro, koji je dolazak u Hrvatsku iskoristio kako bi se upoznao s još nekim njezinim specijalitetima poput pršuta i šokola.
Budući da je u Japanu imao priliku vježbati kaligrafiju, pokazao se izvrsnim učenikom glagoljice. Ipak se dvadesetak glagoljskih slova može se uspoređivati s problemom koji stranci imaju kada požele naučiti japanski jezik.
– U našem najvećem rječniku zapisano je 50.000 slova. No mi ih u svakodnevnom životu koristimo tek 3.000, ohrabruje Yutaro sve one koji bi poželjeli učiti jezik zemlje izlazećeg sunca.
Eva Szopper radi kao prevoditeljica u Luksemburgu. Htjela je naučiti jedan slavenski jezik, a izbor je pao na hrvatski jer smatra kako on ima budućnost u Europskoj Uniji.
– Ako znaš “egzotičan” jezik poput hrvatskog, imaš više mogućnosti za karijeru. Privukle su me i sličnosti između naših kultura, povijesti, kuhinje, kao i činjenica da mnogo Mađara ljetuje u Hrvatskoj. I u Zadru sam na ulici imala priliku pričati sa svojim sunarodnjacima, a vidimo da je i naša OTP banka glavna u gradu. Čim vidimo poznate bankomate, odmah na njih hrlimo po novac, raspoloženo će Eva.
Puna je hvale za program ljetne škole, idealnu kombinaciju učenja i kulturnih programa, koji uključuju posjete muzejima i povijesnim znamenitostima. Njezin sunarodnjak, jazz glazbenik Viktor Attila Bori, u Hrvatsku redovito dolazi na godišnji odmor još od devedesetih godina.
– Sviđaju mi se kratke hrvatske riječi, u mađarskom jeziku obično su značajno duže. Već nakon prvog upoznavanja s ovom predivnom zemljom htio sam naučiti i jezik pa sam 1999. godine u Budimpešti prošao prvi tečaj, kojeg tamo besplatno organizira hrvatska nacionalna manjina. Kada smo sljedeće godine stigli na ljetovanje, dok su se drugi kupali ja sam kupio novine i odlučio prevesti članak. Bio mi je dosta taj jedan za cijeli odmor, haha… Pomalo sam bio i ljut na sebe što toliko godina stagniram u učenju jezika. Čuo sam za ovu školu prije 4-5 godina i evo napokon stigao u nju. Učimo puno od naših domaćina, ali i jedni od drugih, pa vjerujem da ću uspjeti ispuniti cilj koji sam si postavio, da u četiri godine naučim pričati hrvatski jezik toliko da bih ga mogao koristiti u svakodnevnoj komunikaciji.
Portugalac Vasco Batista, poput Eve, zaposlen je u Europskom parlamentu, a u učenju hrvatskog spaja svoju ljubav prema ovoj zemlji s poslovnim interesom.
– Imam mnogo prijatelja u ovoj regiji, više puta sam dolazio i postao veliki navijač vaše reprezentacije. Imam dres i samo kada igrate s Portugalom navijam za drugu stranu. Učenje hrvatskog na početku sam doživljavao kao šalu, no nakon prvog tečaja u Bruxellesu odlučio sam usavršiti svoje znanje.
Kaže kako je prvi put u Zadru i kako se slaže s Hitchcockom da je to grad s najljepšim zalaskom sunca. Kada se prijavljivao za školu, prije početka Svjetskog prvenstva, rekao je da bi volio u Zadru doživjeti finale u kojem će igrati Hrvatska. To mu se i ostvarilo, kao i sudjelovanje u dočeku zadarskih reprezentativaca. Sljedeće godine, kaže, dolazi opet na ljetnu školu, a potom će mjesec dana upoznavati ljepote Hrvatske.
Céline Babic porijeklom je s naših prostora, iz Slavonije. Kako se rodila u Njemačkoj, u obitelji oca Hrvata i majke Francuskinje, roditelji ju nisu forsirali s učenjem triju jezika, pa su joj danas materinski njemački i francuski. No u kasnijim kontaktima s rodbinom poželjela je svladati i hrvatski jezik, te se tako našla na Zoranićevoj arkadiji.
– U Njemačkoj nemam puno prilike razgovarati hrvatskim jezikom, jer je Frankfurt veliki grad i Hrvati su dosta raspršeni. Dobro razumijem što se govori, ali mi je teško naći riječi kada se i sama trebam izraziti, kaže Céline, koja je na Kraljičinoj plaži u Ninu posebno uživala u tretmanu ljekovitim blatom.
Slavista Ivu Marinšeka iz Austrije u Zadar je dovela želja za produbljivanjem znanja u područjima koja je diplomirao, filozofiji i južnoslavenskim jezicima i književnostima. Tijekom studija čitao je Ivanu Brlić-Mažuranić, Miroslava Krležu i druge hrvatske klasike.
– Htio bih stvarno pohvaliti školu i svoje kolege koji su bili jako simpatični. U Zadru sam uživao, volim duge šetnje i kupanje, za što je ovaj grad kao stvoren.
