Hoće li novi Zakon o otocima, čiji je nacrt pušten u proceduru i u javno savjetovanje, donijeti poboljšanja u odnosu na stari iz 1999. godine? S obzirom na to da su odredbe starog zakona već neko vrijeme potpuno neprimjenjive, a da se u novi uvrštene novine poput odredbi Deklaracije pametnih otoka, poboljšanja će sigurno biti, no potrebna je dorada i promišljanje o pojedinim stavkama, istaknuto je na okruglom stolu „Nacrt Zakona o otocima” kojeg su jučer organizirali Sveučilište u Zadru i Otočni sabor.
– Sveučilište u Zadru uključilo se u raspravu o Zakonu o otocima jer je ustanova koja se sustavno bavi proučavanjem prirodne i kulturne baštine hrvatskih otoka te posebnostima otočnih zajednica i njihovim razvojnim potrebama. Smatramo da akademska zajednica svojim aktivnostima može pridonijeti unaprjeđenju života na otocima i tako preuzeti dio odgovornosti za taj osjetljivi dio nacionalnog prostora, ističe prorektor za strategiju razvoja i izdavaštvo prof. dr. sc. Josip Faričić.
Nacrt novoga Zakona o otocima konceptualno je bolji od postojećeg zakona iz 1999. Novi zakon najvećim dijelom čini važan iskorak sa svrhom stvaranja optimalnog okvira za usmjeravanje razvoja otoka koji su strateški osobito važan dio domovine. Unatoč tome, Faričić izražava zabrinutost da će, ako taj zakon ne budu pratili odgovarajući programi i planovi razvoja s konkretnim mjerama, to biti samo još jedan pravni dokument koji neće imati pozitivne učinke na život otočana. Jasno je da Zakon o otocima ne može cjelovito zahvaćati u temeljni otočni razvojni problem – depopulaciju, ali otvarajući prostor za mjere koje će pridonijeti unaprjeđenju kvalitete života na otocima i na tom planu bi se mogli barem ublažiti negativni demografski procesi.
– Iščitavajući novi zakon uočili smo mnoge iskorake, posebno u pogledu uvođenja novih pojmova i koncepata, primjerice „otočnost” kao skup pokazatelja koji otoke jasno diferencira u odnosu na kopneni prostor i prepoznaje njihove razvojne probleme i potrebe ili pak uvođenje otočnih koordinatora koji će na biti zaduženi za koordinaciju i povezivanje svih aktivnosti s ciljem razvoja otoka kao cjelina čime će se bar dijelom nadoknaditi problemi upravno-teritorijalne usitnjenosti otočnog prostora. Izvrsno je što se kao posebna kategorija – otoci sa specifičnim položajem – izdvajaju otoci koji su sastavni dio jedinica lokalne samouprave sa sjedištem na kopnu ili na većim otocima. Do sada su ih zaobilazile poticajne mjere jer su bili unutar jedinica lokalne samouprave s visokim indeksom razvijenosti. Po tome je ispadalo da su, primjerice, Rava, Iž, ist, Molat, Olib, Silba i Premuda natprosječno razvijeni prostori jer su u sastavu Grada Zadra koji je po indeksu razvijenosti natprosječno razvijen dio Hrvatske, kaže Faričić.
Unatoč mnogim dobrim novostima u predloženom zakonu, ostalo je mnogo nepoznanica, a uočeni su i odgovarajući nedostatci. Primjerice, u zakonu se navodi ukupan broj hrvatskih otoka koji je pogrešan. U zakonu se ne bi trebao navoditi taj broj jer broj otoka ovisi o mjerilu karata na kojima je utvrđen (naravno, pri tome nisu sporni veliki otoci već grebeni i hridi). Nije precizirana kategorija malih otoka, a vrlo je važna jer se na nju odnose zakonske odredbe koje reguliraju pravo prvokupa pri prodajama nekretnina.
– To otvara, u specifičnim hrvatskim okolnostima, prostor za mnoge manipulacije. Problematičnim smatram i definiciju otočanina jer ona ima izravne posljedice u ostvarivanju različitih prava, posebno onoga na povlaštene cijene u linijskom brodskom prijevozu. U tu kategoriju trebalo bi uključiti i osobe koje imaju prebivalište na kopnu, a na otocima rade. Dakle, te osobe na otocima ostvaruju radnu funkciju i tako izravno pridonose stvaranju novih vrijednosti, a istodobno imaju velike putne troškove što dodatno financijski opterećuje radnike ili njihove otočne poslodavce. Zabrinjavajuće je i to kako se precizno određuje eksploatacija mineralnih sirovina na otocima, a nigdje se izrijekom ne spominje tradicijski ribolov koji je važan sastavni dio života otočana. Isto tako, smatram da je Zakon o otocima akt u kojemu bi trebalo omogućiti pravni okvir za zaštitu tradicijske graditeljske baštine (suhozidi, kameni pristani i dr.) koja rapidno propada ili se degradira betonskim intervencijama, a trebala bi biti pod skrbi državne i regionalne zajednice jer je dio identiteta otočnog prostora, zaključuje Faričić.
Barić: Povlašteni prijevoz i voda dostupna svima
Predsjednik Otočnog sabora Denis Barić na okruglom je stolu ukazao na nekoliko nelogičnosti u nacrtu novog zakona. Terminom „otočani”, kaže, trebali bi biti obuhvaćeni hrvatski i strani državljani koji imaju prebivalište na otocima ili na poluotoku Pelješcu te državljani država članica Europskog gospodarskog prostora i članovi njihovih obitelji s prijavljenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj i koji najmanje 183 dana u jednoj godini borave na otocima ili poluotoku Pelješcu.
– Otočani imaju pravo na povlašteni javni pomorski prijevoz i na povlašteni javni pomorski prijevoz svojih vozila na svim linijama koje povezuju otoke s kopnom i otoke međusobno u skladu s posebnim propisima, istaknuo je Barić na okruglom stolu.
U cilju poboljšanja uvjeta života te opskrbe otočnog stanovništva i otočnog gospodarstva vodom, otočna naselja ili dijelovi naselja koja nisu spojena na vodoopskrbni sustav moraju imati pravo na opskrbu pitkom vodom.
