U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” slušamo o svetoj Skolastici i blaženom Alojziju Stepincu.
Spomendan sv. Skolastike, sestre svetog Benedikta i suutemeljiteljice benediktinskog reda, slavi se 9. veljače. Rođena je 480. godine u Nursiji kao sestra blizanka svetom Benediktu. Kako im pri porodu umire majka, odgoj malene djevojčice preuzimaju časne sestre u samostanu, dok Benedikt odlazi u muški samostan, odmah kraj samostana svoje sestre. Od djetinjstva posvećena je Bogu kao djevica, živjela je skromno i pobožno, ponizno i šutljivo. Sveti Benedikt osniva red benediktinaca, a ona red benediktinki. U početku je živjela kao pustinjakinja, a sav njen život bio je molitva i razgovor s Bogom. Svoga brata viđala je samo jedanput na godinu, jer su im to zabranjivala stroga redovnička pravila. Taj jedan dragocjeni dan proveli bi u razgovoru o duhovnim stvarima, o Bogu i o radostima nebeskog života. Njihov posljednji susret Skolastika je pokušala produžiti, pa je zamolila brata da ostane kod nje cijelu noć. Opslužujući pravila, on nije želio na to pristati. Potom je ona, kako priča kaže, zamolila Boga za tu uslugu, i on ju je uslišio. Tu večer, kad je Benedikt trebao krenuti sa svojom pratnjom kući, spustila se takva kiša i nevrijeme, da je ipak ostao kod sestre. Tri dana poslije, 547. godine, Benedikt je imao viđenje bijele golubice koja leti ka nebu. Bila je to duša njegove sestre. On se obradova tolikoj milosti od Boga, te posla svoju braću po tijelo svoje sestre, koju je sahranio u samostanu Monte Cassino.
Nadalje, blaženi Alojzije Stepinac rođen je 8. svibnja 1898. godine u mjestu Brezarić, u župi Krašić. Nakon završetka školovanja postaje svećenik, 1930. godine, a već sedam godina poslije postaje zagrebački nadbiskup. Njegovo djelovanje obilježio je početak drugoga svjetskoga rata, i neviđena stradanja Židova, koji pred Nijemcima bježe iz svojih domovina, te dolaze u zemlje u kojima nalaze utočišta, pa i u Hrvatsku. Pod okriljem nadbiskupa Stepinca mnogi uz Židove, poput Roma, Srba i ostalih, pronalaze pomoć. 1945. godine partizanska vojska ulazi u Zagreb, i već nakon desetak dana nadbiskup Stepinac biva uhićen. Optužnica ga tereti za suradnju s neprijateljem u vrijeme rata, nasilno nametanje katoličke vjere i još mnogih drugih djela. Na montiranom sudskom procesu optužen je na 16 godina zatvora koje je trebao odslužiti u Lepoglavi, ali mu je boravak u zatvoru zbog bolesti preinačen u kućni pritvor u Krašiću. Papa Pio XII. imenovao ga je 1953. g. kardinalom. Umire 10. veljače 1960. i biva pokopan u zagrebačkoj katedrali. Povijest ga najviše pamti kao branitelja čovjekova dostojanstva. Na velikom slavlju u Mariji Bistrici 3. listopada 1998. god. papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim. Crkva štuje blaženog Alojzija Stepinca kao „stradalnika za jedinstvo Crkve i mučenika za jedinstvo kršćana”, a njegov blagdan se slavi 10. veljače.
Pomolimo se molitvom blaženog Alojzija Stepinca Gospi za Hrvatsku: Zdravo, presveta Djevice i Majko Božja Marijo, moćna zaštitnice naše domovine Hrvatske! Premda nevrijedni da ti služimo, ipak uzdajući se u ljubav i divnu blagost Tvoju, izabiremo Te danas pred cijelim dvorom nebeskim za Gospodaricu, odvjetnicu i majku svoju i cijelog našeg naroda te čvrsto odlučujemo da ćemo Ti drage volje i vjerno služiti. Molimo te usrdno da nam svima uz prijestolje Božanskoga Sina isprosiš milost i milosrđe, spasenje i blagoslov, pomoć i zaštitu u svim pogibeljima i nevoljama. Ti si kraljica i majka milosrđa, pomoćnica kršćana i tješiteljica žalosnih. Zato ti iskazujemo svoje djetinje pouzdanje kako Ti je naš narod vazda kroz vjekove iskazivao. Tvojoj majčinskoj zaštiti preporučujemo svoje duhovne i svjetovne poglavare, cijelu našu domovinu i cijeli naš narod u ovim teškim vremenima kušnja. Izmoli nam svima vjernost u katoličkoj vjeri, da u krilu svete Crkve provodimo dane u miru i bez straha, u blagostanju i poštenju i tako zavrijedimo doći jednom do vječnog života da slavimo ondje Trojedinog Boga uvijeke.
Amen!
Mir i dobro!
