U današnjoj emisiji „Stvoreni za Nebo” slušamo prigodne riječi pokojnog patera Zvjezdana Linića te poticajne riječi pokojnog doktora don Tomislava Ivančića, koje nam mogu pomoći u odlukama u nadolazećoj godini.
Pater Linić uči nas o „Duhu Radosti”. Isus je ljudima donosio Radosnu vijest – Evanđelje. Posebno je htio donijeti Radosnu vijest siromasima. To su ljudi svih vremena koji nisu u posjedu svih sredstava potrebnih za život te su upućeni na druge i u konačnici na Boga, također oni koji osjećaju da ne mogu sami, da ništa njima ne pripada, da su sve primili od Boga i zato nisu gospodari nego samo upravitelji Božjih dobara. Njima Isus donosi Radosnu vijest i otkriva kako i u takvim životnim uvjetima mogu biti sretni i blaženi, odakle i potječe blaženstvo „blago siromasima Duhom”.
Isus zna da čovjek nikada neće svojim naporima doprijeti do potpune sreće te poziva na malenost jer „Bog se sakrio od mudrih ovoga svijeta i objavio malenima”. Apostolima upravo Isus govori kako je došao kako bi imali radost u punini. Radost što je Isus nudi i donosi takve je naravi da ju više nitko ne može oduzeti, trajna radost koja nikoga ne ugrožava a srce ispunjava sigurnošću i blizinom.
Isus šalje Apostole po svijetu da pronose Radosnu vijest. No, samo radosni navjestitelj može pronositi Radosnu vijest te su sami Apostoli trebali imati dar radosti koji su trebali darivati drugima, što se i dogodilo u potpunosti poslije Isusova uskrsnuća – trenutak dara Duha Svetoga. Zato je radost istovremeno i plod Duha Svetoga.
Gdje je Duh Kristov (Duh Božji) tu vlada i radost. Tek u Duhu i po Duhu možemo osjetiti pravu radost, trajno raspoloženje duše koja je sposobna u Božjoj radosti zadržati vedrinu i mir u najtežim trenutcima života. Otvorimo li srce Božjoj radosti, moći ćemo i ljudima oko sebe prenijeti tu radost, a ne biti depresivni prenositelji ružnih vijesti i negativnosti.
Doktor Ivančić nas upućuje na činjenicu kako Bog želi da svi budemo vrhunski. On pati zato što smo mi jadni i mrmljajući radimo svoj posao umjesto da ponosno rastemo. Svatko od nas može biti velik i čuven. Mi trebamo otkriti svoje znanje i vidjeti jesmo li potkopali svoj talent te, ako jesmo, otkopati ga i reći Bogu „Želim biti vrhunski čovjek!”. To si trebamo ponavljati svaki dan i uzeti talent, nadahnuće Duha koje nam je Bog dao. Trebamo vjerovati da ga možemo usavršiti.
Bog ne želi drugačije nego vrhunske ljude, trebamo se truditi biti više od prosječnog. Bog želi da budemo sveti, samo se trebamo zaustaviti i reći „Da!”, koje On i očekuje od nas. Kada nam i duša poklekne, ponavljajmo si „Vjerujem!” i prihvatimo to zvanje da budemo vrhunski. Odjednom će nam se svima otvoriti oči i vidjet ćemo čudesa od zvanja među svima nama. To mogu i vjernici i nevjernici, važno je da imaju svoj dar, talent. Kao što svaka biljka ima svoje mjesto, svaki čovjek ima svoje talent i zvanje, sposobnosti i nadahnuće. Sve što jesmo u Bogu jest što smo govorili Bogu „Da!”. Samo tako nam se otvaraju novi vidici i nove snage.
Pomolimo se Mariji Bogorodici, koju i slavimo sutra, na Novu godinu:
Zdravo Kraljice, majko milosrđa,
Živote, slasti i ufanje naše, zdravo.
K tebi vapijemo prognani sinovi Evini.
K tebi uzdišemo tugujući i plačući
U ovoj suznoj dolini.
Svrni, dakle, zagovornice naša,
One svoje milostive oči na nas
Te nam poslije ovoga progona
Pokaži Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje,
O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo!
Sretna Vam i blagoslovljena Nova godina! Pax et bonum!
