Dan uoči presude Haškog suda šestorici čelnika Herceg-Bosne za udruženi zločinački pothvat podjele BiH i pripajanja jednog dijela Hrvatskoj, u kojoj su kao protagonisti navedeni i Franjo Tuđman i Gojko Šušak, na Sveučilištu u Zadru održano je predavanje prof. dr. sc. Mladen Ančić s Odjela za povijest Sveučilišta u Zadru te predstavljena knjiga jednog od optuženika, prof. Jadranka Prlića, “Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne I.-III.”.
Ovu knjigu, kao i sedamdeset drugih od osnivanja, izdao je Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata, a uz dr. Ančića predstavili su je ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, dr. sc. Julija Barunčić Pletikosić, saborski zastupnik Željko Raguž, predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosne Vlado Šoljić i prof. dr. sc. Frano Ljubić. Uzvanike je na početku pozdravila rektorica Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Dijana Vican.
„Nakon veličanstvenog predstavljanja u Zagrebu bila je dovoljna jedna riječ da se knjiga prikaže i u Zadru. Hvala gospodinu Anti Nazoru na dolasku na Sveučilište. Danas je povijesni dan kada čekamo presudu u Haagu. Želimo stati iza svih povijesnih istina koje ste nam došli prenijeti i dijeliti ih dalje, u vrijeme stalnih sumnji i nevjerice. Ako budućnost zasnujemo na istini bit ćemo sretniji i ponosniji”, istaknula je rektorica Vican.
Prof. Vlado Šoljić u kratkom i emotivnom istupu rekao je kako se u Bosni i Hercegovini, na službenoj televiziji, u Sarajevu, stvara negativna slika o Herceg-Bosni i Hrvatima.
„Sve televizijske kuće sutra će iz Haaga pristrano izvijestiti, ma kakva presuda bila. Kako stvari stoje na kraju bi moglo ispasti da je Hrvatska bila jedini agresor u ovom ratu. Pobijedili smo kao narod u ratu, a nažalost izgubili u miru. Zahvaljujući zajedništvu i ove ćemo poteškoće pobijediti”, rekao je Šoljić.
Dr. Ljubić predstavio je glavne naglaske Prlićeve knjige, a oni se sastoje u tome da su Bošnjaci prikazali Hrvate kao agresore, iako su oni ponajveći krivac za ratne strahote.
„Knjiga ne želi nikoga optuživati, već samo dokumentima pokazati zašto se nije moglo naći miroljubivo rješenje. Alija Izetbegović je činio sve da ocrni Hrvate, koristio je negativne stereotipe, lobirao protiv priznanja Hrvatske, Domovinski rat proglasio protujugoslavenskim… Sve to iako je preko Hrvatske dolazilo oružje te su prebacivani mudžahedini za obranu BiH. Hrvati su protjerani s prostora na kojem su vjekovima živjeli, na njega su naseljeni Bošnjaci, a konačni cilj bila je unitaristička muslimanska država. Da je prihvatio mirovnu inicijativu koju su Hrvati i Srbi potpisali 1992. godine, izbjegli bismo 3 i pol godine rata. U ovoj knjizi su dokazi da Hrvatska i Tuđman nisu krivi za raspad Jugoslavije i da Hrvatska nije bila agresor u BiH”, rekao je Ljubić.
U svom predavanju “Idealizam i stvarnost Haškog suda” dr. Ančić ponovio je više puta iznesene teze o njegovoj disfunkcionalnosti i lošoj osmišljenosti. To je sud koji nema niti jednu instancu iznad sebe i kada se žališ predmet opet dolazi skupini od dvadesetak sudaca koji su svakodnevno povezani, teško obaraju presude koje su donesene… To su zapravo dvije odvojene institucije – Tužiteljstvo i Sudbeno vijeće, koji zapošljavaju oko 700 osoba, dok optuženici dolaze s odvjetnikom koji se često loše snalazi s jednim derivatom anglosaksonskog prava, koje to čak i nije, jer u njemu presudu donosi porota, a ovdje tročlano sudsko vijeće.
