U današnjoj emisiji Stvoreni za Nebo slušamo o svetom Nikoli Taveliću, Elizabeti Ugarskoj i Posveti bazilika svetog Petra i Pavla.
Sveti Nikola Tavelić je rođen u plemićkoj hrvatskoj obitelji u Šibeniku oko 1340. godine. Nakon što je stupio u franjevački red, ubrzo je s drugom subraćom iz raznih franjevačkih provincija poslan u Bosnu, gdje je obraćao mnoge krivovjernike. Proveo je ondje 12 godina, a potom je 1384. god. poslan u Svetu Zemlju, zajedno s trojicom braće. Sveti se Nikola nastanio u samostanu na brdu Sionu, gdje je učio arapski jezik i pripremao se za misionarsku službu. Ubrzo je sveti Nikola zajedno sa svojom subraćom odlučio poći pred jeruzalemskog kadiju, kako bi ga uvjerili u ispravnost kršćanske vjere, ali se na to kadija razljutio i najavio da će ih svu četvoricu dati pogubiti ukoliko se odmah ne odreknu kršćanstva. Kako su oni ostali postojani u svojoj vjeri, kadija ih je osudio na smrt, a dok presuda nije službeno potvrđena, muslimani su ih mučili na različite načine. Treći je dan građanski sud potvrdio presudu te ih je tamošnje muslimansko stanovništvo sasjeklo mačevima, a potom su ih bacili na lomaču, 14. studenoga 1391. godine. 1889. godine blaženima ih je proglasio papa Lav XIII., a svetima ih je proglasio papa Pavao VI. 21. lipnja 1970. god. Time je sveti Nikola Tavelić postao prvi svetac Crkve u Hrvata. Sveti Nikola Tavelić zaštitnik je hrvatskoga naroda, a danas nam može biti veliki uzor u hrabrom naviještanju vjere nekršćanima.
Elizabeta Ugarska rođena je u Bratislavi 7. srpnja 1207. godine od oca hrvatsko-ugarskog kralja Andrije II. i majke Gertrude. U četvrtoj godini poslana je u središnju Njemačku na odgoj na dvor tirinškoga grofa Hermana I. za čijeg se sina trebala udati kada odraste. Kao djevojčica sazrijevala je u kršćanskim vrlinama i pobožnosti. U dobi od četrnaest godina udala se za tirinškog grofa Ludovika IV., koji je također bio veoma pobožan te je podržavao Elizabetu u njenom humanitarnom radu, u kojem je ona, usprkos svom visokom položaju na dvoru, hranila prosjake i brinula se za slabe i nemoćne te je živjela jednostavnim životom. Sa suprugom imala je troje djece: sina Hermana II., budućeg baštinika grofovije te dvije kćeri, Sofiju i Gertrudu. Kada je njen suprug umro u Otrantu na putu u Šesti križarski rat, bila je protjerana s dvorca, oduzeli su joj djecu, a ona se njima u prilog odrekla baštine. Kao franjevačka trećoredica prihvatila je u potpunosti evanđeosko siromaštvo te je dala sagraditi bolnicu, kraj dvorca Wartburga, da se osobno brine za bolesnike. Umrla je 17. studenoga 1231. godine, kada joj je i spomendan, te ju je samo 4 godine kasnije, 27. svibnja 1235. godine, papa Grgur IX. proglasio svetom. Smatra se zaštitnicom pekara, prosjaka, siromaha, humanitarnih djelatnika, bolnica, udovica, ljudi u progonstvu i mladih supruga.
Crkva 18.11. slavi obljetnicu posvete bazilika svetih Petra i Pavla u Rimu. Vrline i zasluge apostolskih prvaka, njihov rad među Božjim narodom i njihovo svjedočanstvo koje su dali prolijevajući svoju krv za Gospodina, privukli su štovanje vjernika odmah nakon njihove smrti. Velebnu baziliku svetoga Petra dao je sagraditi car Konstantin i to na vatikanskom brežuljku gdje je apostol Petar podnio mučeničku smrt na križu. Car Konstantin sagradio je i baziliku svetoga Pavla na Ostijskoj cesti gdje je i ubijen naš „Apostol naroda”. Papa Silvestar I. posvetio je baziliku sv. Petra 326. godine, a baziliku sv. Pavla posvetio je papa Siricije između 384. i 399. godine.
Za kraj, pomolit ćemo se svetoj Elizabeti Ugarskoj: U potpunom zajedništvu s mužem Ljudevitom bila si brižna supruga i majka – isprosi i nama plemenitu i srdačnu ljubav. S teškim životnim kušnjama suočila si se savršenom radošću – izmoli nam darove radosti i mira kad nam se drugi protive i ne razumiju nas. Kad si ostala udovicom, potpuno si se predala služenju Bogu i siromasima. Kao kneginja i plemkinja ostala si slobodna pred napadima raskoši i taštine – pomozi nam da rastemo u toj unutarnjoj slobodi, da možemo biti pažljivi na Božju riječ i osjetljivi za potrebe naše braće i sestara. Učini da i mi primimo milost blagoslivljanja i hvale, zahvalni za velike darove koje bez prestanka primamo od Božje velikodušnosti. Amen.
Mir i dobro!
