Općina Posedarje izgubila je spor na Općinskom sudu u Zadru protiv Republike Hrvatske i Hrvatskih cesta.
U tužbi dignutoj još prije 10 godina (2. kolovoza 2007. godine) Općina je navela da je Vlada, bez obzira na činjenicu da je Općina vlasnik nekretnine, odlukom od 25. srpnja 1996. godine dio te nekretnine u površini od 16.300 m2, od čega je svega 4.700 m2 predstavljalo poljoprivredno zemljište, darovala javnom poduzeću Hrvatske ceste u svrhu izgradnje Jadranske autoceste, dionica Maslenica – Zadar, o čemu je sklopljen i poseban ugovor o darovanju. Na toj je čestici kasnije izgrađena trasa današnje autoceste A1 Maslenica – Zadar.
Naveli su da nakon što je izgrađena trasa autoceste A1, Hrvatske ceste dodatno su zauzele dio predmetne čestice, također u njihovom vlasništvu, u površini od 6.450 m2 na način da su tu izgradili kanal za oborinske (slivne) vode, a radove su izveli bez suglasnosti ili bilo kakva odobrenja Općine. Gradnjom predmetne ceste, a posebno izgradnjom kanala za oborinske vode, Općini je, navode, dodatno nanesena šteta time što je još jedna njegova zemljišna čestica koja je danas u potpunosti odsječena od ostatka naselja, a ista je 1990. godine predstavljala građevinsko zemljište u površini od 3.400 m2, postala praktički bezvrijedna, budući da je na njoj zbog njezina sadašnjeg smještaja i prometne izoliranosti više nemoguće graditi objekte koji su inače na tom mjestu bili predviđeni za izgradnju.
S obzirom da predmetnu česticu više nije moguće vratiti u prvobitno stanje rušenjem autoceste, svoju sudsku zaštitu Općina je tražila kroz isplatu naknade u novcu – 3 480 000 kn za predmetni dio nekretnine na kojem je izgrađena autocesta te ukupno 2 955 000 kn za dio na kojem je izgrađen odvodni kanal.
RH je u odgovoru na tužbu istaknuo je da joj se u cijelosti protivi navodeći da je 1990. godine čestica bila dio šumskog zemljišta koje je upisano kao društveno vlasništvo.
– Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o šumama matična nekretnina postala ex lege vlasništvo RH. Naknadnom parcelacijom matične nekretnine provedenom 1991. godine nije se mogao mijenjati vlasnički status iste jer se status šumskog zemljišta mogao mijenjati isključivo od strane Sabora ili tijela koje on ovlasti i to uz strogo propisane uvjete, pa ukoliko nije provedena sva potrebna procedura predmetna nekretnina nikako nije mogla postati građevinsko zemljište. Dakle, s obzirom da je RH stekla vlasništvo predmetne nekretnine ex lege mogla je njome neograničeno i raspolagati. Nadalje navode da tužitelj tvrdi da je vlasništvo predmetne nekretnine stekao temeljem Odluke o razgraničenju Vlade RH, međutim da predmetna odluka ne može biti pravni osnov za stjecanje prava vlasništva. Što se tiče tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži da se utvrdi ništavost Ugovora o darovanju od 02. kolovoza 2006. godine kojeg je on sklopio sa Javnim poduzećem Hrvatske ceste, ističe da taj ugovor ne bi bio ništav čak niti u slučaju da predmetna nekretnina nikad nije bila njegovo vlasništvo jer isti nije protivan ni Ustavu, ni niti jednoj prisilnoj normi, niti moralu društva, već naprosto ne bi proizvodio pravni učinak prema osobi koja ima pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na naknadu štete tuženik ističe da s obzirom da je Ugovor o darovanju sklopljen 1996. godine, čak i kad bi predmetna nekretnina bila vlasništvo tužitelja, da je odavno protekao zastarni rok za potraživanje naknade štete, pa slijedom navedenog ističe prigovor zastare.
Osvrnuli su se i na visinu tražene naknade štete ocjenjujući ju “potpunosti proizvoljno postavljenom i ničim dokazana”, a da na nju tužitelj svakako nema pravo jer je vlasnik predmetne nekretnine prije otuđenja navedenim darovnim ugovorom bio upravo on.
Hrvatske ceste prvenstveno su istaknule prigovor zastare potraživanja, a opreza radi osporile su osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Predstavnici javnog poduzeća naveli su da nisu točni navodi tužitelja da su nezakonito oduzeli zemljište radi izgradnje autoceste A1, dionica Maslenica – Zadar. Naime, u posjed spornih nekretnina ušli su temeljem Odluke Vlade RH, kojom je, navode, obuhvaćeno i zemljište radi izgradnje kanala za oborinske vode, izgrađeno sukladno građevinskoj dozvoli.
Nakon provedenog postupka sud je, po sutkinji Katji Morić Arambašić, tužbu djelomično odbacio, a djelomično odbio zbog zastare, stoga nije odlučivao o drugim okolnostima koje su bile sporne među strankama, a odnose se na vlasništvo predmetnog dijela nekretnine u vrijeme sklapanja darovnog ugovora 1996. godine, kao što nije niti provodio daljnje dokaze, a sve sukladno načelu ekonomičnosti postupka.
Presudom Općinskog suda Općina Posedarje mora snositi troškove postupka i to na način da državi nadoknadi trošak u iznosu od 514 575 kuna, a javnom poduzeću Hrvatske autoceste 214 425 kuna. Protiv ove presude i rješenja može se žaliti Županijskom sudu u RH.
