U redakciju nam je stiglo priopćenje Foruma mladih SDP-a Zadar naslovljeno “Bez radničkih prava nema ni radnika!”
Donosimo ga u cijelosti:
Svjedoci smo i ovog ljeta medijskom pritisku poslodavaca u smislu nedostatka radne snage u turizmu. Teza da nam nedostaje radnika u turizmu te da moramo uvoziti radnu snagu da popunimo rupu je zlonamjerna i mislimo da se problem treba postaviti drugačije, a to je zašto nekim poslodavcima “nedostaje” radnika?
Kad zagrebemo u površinu ovog problema, onda se profilira nova priča, a to je da je radnik prije svega potplaćen, a zatim izrabljen i iskorišten, na ljudskog razini – obezvrijeđen. Većina poslodavaca grabi priliku u turizmu stavljajući radnika na zadnje mjesto, ne uzimajući u obzir da je upravo radnik taj koji je najvećim dijelom zaslužan za poslovni uspjeh i da zaslužuje pravedan udio.
Stoga su podaci koji nas vesele kao što su povećan broj noćenja (23%), povećana platežna moć, povećan broj dolazaka (22%) u biti poražavajući, ako u cijeloj toj priči nema mjesta i za povećane plaće radnika u turizmu (trenutna plaća sezonca prema navodima Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije je za 18% manja od nacionalnog prosjeka). Nadalje, uz to što su potplaćeni, krše se njihova radnička prava, a radni uvjeti su loši. Činjenica je da njihove prijave u radni odnos ne odgovaraju stvarnom stanju na način da su prijavljeni na minimalac, skraćeno radno vrijeme ili nisu prijavljeni uopće, a što dugoročno gledajući oštećuje radnika (zimi ne može očekivati realnu ili ikakvu naknadu s biroa, a na pristojnu mirovinu ne moraju ni pomišljati).
Štoviše, tu su:
• pravo na stanku – čl.73. st. 3 ZOR-a
• pravo na dnevni odmor – čl. 74. ZOR-a
• pravo na tjedni odmor- čl. 75. ZOR-a
• pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora – čl. 78. ZOR-a
• pravo na povećano plaćeni rad za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad, rad nedjeljom, blagdanom i praznikom, itd. To su samo neka u nizu radničkih prava koja su ozbiljno narušena radnicima u sezoni – čl. 94. ZOR-a.
Postavlja se pitanje kome ide u korist brisanje stranice Ministarstva rada i mirovinskog sustava na kojoj se nalazio besplatni telefonski broj 0800 49 49 koji je bio koliko toliko opcija izrabljenom radniku. Pozivom na ovaj broj radnik je mogao prijaviti rad na crno, nesavjesnog poslodavca, požaliti se na loše uvjete rada, kršenje njegovih prava kao radnika… Do ove godine. Zašto je Ministarstvo rada i socijalne skrbi ukinulo ovaj broj i zašto Hrvatski zavod za zapošljavanje više nije sigurna adresa radniku pozivom na ovaj broj?
Ono što žalosti najviše jest činjenica da se radnik sezonac poistovjećuje sa radnikom u RH općenito. Sve navedeno se u biti odnosi na sve radnike, odnosi se na sve nas. Svi na tržištu rada “uživaju” ove probleme. Do kad?
Nakon svega navedenog, treba li dalje pojašnjavati zaštoposlodavcima “nedostaje” radnika? Hoćemo li šutke priznati ovakvo ponašanje poslodavca kao pozitivno?Kome je u interesu uvoz jeftine radne snage i daljnje rušenje radničkog standarda?
Zar se nebi trebali usmjeriti na postojeće kapacitete unutar svojih granica, educirati naše ljude i napokon početi cijeniti radnika kao partnera?
