U emisiji "Stvoreni za nebo" na Radiju 057 gostovala je  Vedrana Kevrić, voditeljica „Marijinih obroka" u Zadru. S njom je razgovarala Katarina Zubac.


Možete li nam objasniti što su Marijini obroci, kako su nastali? Koliko je država uključeno te kako je to povezano sa Hrvatskom?

 Evo kao što ste rekli u uvodu, znači pričamo o jednostavnom rješenju. Slogan „Marijinih obroka" je jednostavno rješenje za glad u svijetu. Naime, Marijini obroci su jedan pokret ili projekt međunarodne solidarnosti koji je započeo 2002. godine i evo već petnaest godina hrani djecu u najsiromašnijim zemljama svijeta na način da omogućava djetetu da primi jedan obrok dnevno i to na mjestu obrazovanja. Dakle, jednostavno je zato jer je to dva u jedan rješenje, što bi marketinški stručnjaci rekli, omogućava djetetu da doslovno preživi, to je u najsiromašnijim zemljama svijeta, ali isto tako privlači i zove djecu u školu kako bi se moglo zapravo obrazovati i iskoraknuti iz tog začaranog kruga siromaštva.
Priča o Marijinim obrocima započela je upravo na našim prostorima. Dakle, kad je bio ratu u Hrvatskoj, rat u Bosni i Hercegovini, tada osnivač Marijinih obroka, tada mladić od 20-ak godina, zajedno sa svojim bratom, nakon što je vidio na vijestima ratna zbivanja u Međugorju gdje je hodočastio sa svojom obitelji, odlučio pomoći. Njegovo ime je Magnus Macfarlane-Barrowi i zajedno sa svojim bratom Fergusonom je prikupio pomoć u svom selu na sjeveru Škotske. Prikupio je deke, lijekove, hranu i mislio je evo ja sam sad nešto napravio, dovukao je zapravo sve prikupljene stvari u Međugorje. Međutim kada se vratio njegovi susjedi i prijatelji su i dalje nosili donacije i tako je zapravo započeo njegov humanitarni rad i on od 1992. do 1995. nekoliko puta bio u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj i nosio humanitarnu pomoć, a nakon toga se u potpunosti posvetio humanitarnom radu da bi 2002. godine zapravo se nekako iskristalizirao sam projekt Marijinih obroka. Možemo reći, da upravo mi Hrvati, smo bili prvi koji su primili pomoć. Sama udruga Marijini obroci Hrvatska osnovana je 2009. godine i upravo sa željom da je djelić te međunarodne solidarnosti koju smo osjetili, na neki način vratimo ili damo onima kojima je to danas najpotrebnije. Zahvaljujući hrvatskim podupirateljima, Marijini obroci Hrvatska, hrane 11 000 djece u 12 školskih kuhinja, koje se nalaze od toga 4 u Malaviju, 1 u Ekvadoru, 3 u Beninu, 4 u Liberiji.

 Koliko ukupno Marijini obroci hrane djece i koliko zapravo ljudi donira?


Sam projekt je započeo 2002. u Malaviju, koji je bio tada zahvaćen velikom glađu i tada je krenuo jedan projekt koji je hranio 200 djece. Danas nakon 15 godina Marijini obroci hrane 1 200 000 djece, ta brojka se svaki dan povećava i to u 14 zemalja svijeta na četiri različita kontinenta. Broj zemalja koje doniraju se sve više povećava i naravno broj djece koja primaju Marijine obroke.

 U kolikoj mjeri je već pomoglo gladnima?

Pa upravo ta brojka puno govori, osim toga taj projekt traje već 15 godina, dakle, prati se i kako djeca pohađaju školu gdje se pokazalo da u onim školama, to su obično vrlo siromašne javne škole u najsiromašnijim zemljama svijeta gdje je to zaista jedini obrok koji djeca dobiju taj dan, topli obrok, pokazalo se da su puno bolji rezultati i samog učenja, da djeca uspiju završiti školu, da ne moraju prositi, ili raditi i tražiti neki obrok taj dan i kako će zapravo preživjeti. Već da zapravo mogu pohađati škole i osim tog broja djece koji se povećava isto tako se i sami uspjesi učenika povećavaju.
Ono što je važno napomenuti, da je zapravo 120 kn neki globalni prosjek ili prosječni trošak prehrane jednog djeteta kroz cijelu školsku godinu. Drugim riječima, jedan dnevni obrok iznosi 50 lipa. Dakle 50 lipa jedan topli obrok koji dijete dobije na mjestu obrazovanja. To zvuči zaista malo, ali to je upravo zato što je to vrlo jednostavna hrana koja se djeci nudi, to je zdjelica riže, ili neke kaše, ili krumpira. Jednom ili dvaput tjedno dobiju komad ribe ili mesa ili jaje. Dakle to su skromni obroci, ali je to obrok koji je dovoljan djetetu taj dan, topli obrok, i ono što se za taj iznos može djeci i omogućiti. Dakle, zašto je tako cijena niska? Između ostalog, i zato što je pravilo u Marijinim obrocima da 93% svih donacija ide isključivo na hranu i trošak kuhinja, a samo 7% na bilo kakve troškove vezane uz samo prikupljanje sredstava ili samo upravljanje. A srce Marijinih obroka su volonteri, koji su i s jedne i s druge strane oni koji zapravo nesebično poklanjaju svoje vrijeme, dakle i oni koji prikupljaju novac rade to volonterski, i oni s na drugoj strani koji su u logistici, samoj kupnji hrane i kuhaju svojoj djeci, to su najčešće majke, su isto tako volonteri. Zato je moguće zapravo uz malo novaca nahraniti tako veliki broj djece. Naravno vodi se briga da se kupuje od lokalnih proizvođača, vodi se briga o sezoni kad riža ima nižu cijenu, ili kukuruz ili neka druga prehrambena namirnica. Da se zapravo uvijek vodi briga da se kupuje na najpovoljniji mogući način.

Recite mi još kako se može volontirat? Novčano i fizički? Ja kao obična osoba kako mogu volontirati za Marijine obroke?


Vi, Katarina, kao jedna obična osoba, možete jako puno dati, kao i svi ostali. Zapravo je naša misija omogućiti ljudima da doniraju svoj novac, robu, vještine, vrijeme i molitvu. I to je ono što je na neki način ključ uspjeha Marijinih obroka, upravo taj volonterski rad. I zapravo da svojim angažmanom pomognu onima koji trpe posljedice današnjeg siromaštva u svijetu. Dakle možete se uključiti svojim radom i vremenom u neke od akcija koje volonteri organiziraju, možete donirati novac, a možete doći s nekom idejom što biste vi htjeli organizirati, napraviti, pripomoći Marijinim obrocima. Evo ja ću iskoristiti ovu priliku da najavim humanitarnu akciju za Marijine obroke koja će biti u Zadru na Narodnom trgu u subotu 10. lipnja od 9 do 12 sati. Naime evo ovdje su upravo volonteri ti koji su potaknuli učenike Hoteljersko turističke ugostiteljske škole u Zadru i Poljoprivedno prehrambene škole Stanka Ožanića koji će izraditi fritule i kekse i, naravno, tu će biti volonteri Marijinih obroka, volonteri udruge „Put" i evo pozivam sve građane da dođu kušati i fritule i kekse rađene od srca i na taj način doniraju za djecu koja primaju Marijine obroke.

 Imate li povratne informacije, ili što Vi mislite, koliko sve to utječe na ljude kojima se pomaže i na samoga volontera? Daje li im poticaj za nastavak volontiranja?


Volontiranje meni osobno, a i mnogima koji volontiraju, je velika radost. Dakle ono što se kaže davati je zapravo i primati. I obično nakon naše akcije ja se sjetim naše Janice koja je osvajala medalje, onda su je pitali kako je uspjela, a ona je rekla „ja sam se samo pelala". Pa tako i naša neka akcija kad se završi i kad se mi pogledamo i zbrojimo za koliko smo mi djece prikupili i prehranili te jedne školske godine, onda izbrojimo je li to deset, petnaest, troje svejedno, trideset. Ali zapravo mi smo se uz to i dobro zabavili i podružili. Dakle, humanitarni rad, jedno volontiranje za udrugu kao što su Marijini obroci ili neka druga, zapravo je jedna velika radost za onog koji za to ima blagoslov da može nekom nešto pomoći.

 I za kraj, možete li našim slušateljima i čitateljima uputiti riječ podrške i poticaja za činjenje dobra?


Evo ja bih možda pročitala jednu sirijsku poslovicu s kojom započinje knjiga „Baraka koja je nahranila milijun ljudi", to je kako stoji, na knjizi, izvanredna priča o Marijinim obrocima. I zaista je izvanredna. Tako da oni koji mogu evo pozivam da to pročitaju, ona je u izdanju Verbuma. A sama knjiga započinje poslovicom koja kaže „budi skroman jer si stvoren od zemlje, budi plemenit jer si stvoren od zvijezda."