Ive Livljanić, prvi veleposlanik RH pri Svetoj Stolici (1992.-1998.) gost je susreta Večer u knjižari u knjižari Verbum u Zadru u srijedu 7. Lipnja u 20.30 sati. To je datum kad se obilježava Dan hrvatske diplomacije te će prof. Livljanić govoriti o važnim događajima koj su obilježili njegov mandat veleposlanika pri Svetoj Stolici. To je priznanje Hrvatske 1992. g., ali i najava beatifikacije kardinala Alojzija Stepinca, koju su papini suradnici Livljaniću najavili šest mjeseci prije nego će se dogoditi, dok o tome službeno još nisu bili obavijestili nikoga u Hrvatskoj.
Na susretu će otkriti kako je tek prije koju godinu saznao koja ga je važna visoka crkvena osoba predložila dr. Franji Tuđmanu da bude veleposlanik u Vatikanu. Ujedno će najaviti izdanje svoje velike biografske knjige životnih memoara koje su dokument prošlog vremena, pod nazivom Od sv. Grgura do sv. Petra za koju je uvod napisao mons. Nikola Eterović. Knjiga će se ovu jesen svečano predstaviti u Zagrebu i Zadru.
Sv. papa Ivan Pavao II. boravio je od 6. do 9. lipnja 2003. g. na trećem apostolskom pohodu u Hrvatskoj te će u prigodnim danima 14. godišnjice tog pohoda, Livljanić opisati sadržaj osobnih susreta koje je imao s papom Ivanom Pavlom II. Na susretu kojeg će voditi Ines Grbić, Livljanić će govoriti i o aktualnom trenutku stanja hrvatske diplomacije, odnosima Crkve i države i drugim kretanjima u društvu.
Livljanić je bio i veleposlanik RH u Čileu, s dužnošću i za Peru i Boliviju (1999.-2003.) i prvi veleposlanik pri Suverenom Viteškom Malteškom Redu (1993.-1998.).
Pripada skupini zadarskih intelektualaca koji su bili osuđeni na robiju na otoku Sv. Grgur koji je, uz Goli otok, jedan od simbola represije komunističkog sustava. Livljanić je zbog studentskih demonstracija i neprijateljske propagande 1959. g. bio zatočen na dvije godine i tri mjeseca na sv. Grguru.
Ive Livljanić, veleposlanik u miru, rođen je 1. veljače 1938. godine u Mrljanama na otoku Pašmanu. Malo je poznato da je rođen u brojnoj obitelji kao najmlađe od devetero djece, od roditelja Kate i Blaža. God. 1964. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zadru, studij romanistike, Francuski i Talijanski jezik. Upravo je prof. Livljanić s hrvatskog preveo pisma na francuski i bio u pratnji Lyliane Fournier u Vukovaru, majke francuskog dragovoljca Jean Michela Nicoliera koji je ubijen na Ovčari, kad je došla u Hrvatsku vidjeti mjesto pogibije njenog sina.
Zbog političke obilježenosti i nepodobnosti, prof. Livljanić nije mogao studirati na zagrebačkom sveučilištu niti raditi u prosvjeti, nego u hotelijerstvu. Osobno mu je rečeno da napusti Zagreb kamo je bio došao na studij prava. Bavio se prevoditeljskim radom s francuskog i talijanskog jezika. Između ostaloga, preveo je i knjigu kardinala Paula Pouparda Što uči Katolička vjera.
Dužnost predsjednika Skupštine općine Zadar obnašao je od 1990. do 19. ožujka 1992. g., izabran na prvim slobodnim demokratskim izborima. Član je Hrvatskog društva političkih zatočenika, Družbe Braća hrvatskoga zmaja te Hrvatskog diplomatskog kluba, kao i počasni član od 1991. Accademia marchigiana di Scienze, Lettere ed Arti u Anconi. Nositelj je više domaćih i inozemnih odlikovanja.
