Na podatak da je Zadar dugi najnesigurniji grad za život u Hrvatskoj (jedno je Pula nesigurnija) priopćenjem za javnosti oglasila se županijska vijećnica Akcije mladih i nezavisnih Marjana Botić. Priopćenje objavljujemo u cijelosti.
Akcija mladih i nezavisnih često je imenom i prezimenom prozivala one koje su krivi što je Zadar nažalost doista nesiguran grad, ali ovaj put ćemo navesti razloge koji su do toga doveli.
Koliko god voljeli svoj Grad, štitili njegove vrijednosti ili baš upravo zbog toga Akcija mladih i nezavisnih ne želi prikrivati gorku istinu da je Zadar prema stopi kriminalnih dijela stvarno nesiguran grad unatoč činjenici da se ta nesigurnost na sreću još ne ispoljava općom nesigurnosti doslovno „na ulici”.
Ali zato nažalost ta je nesigurnost ušla u mnoge domove, institucije i općenito u društvenu klimu Zadra.
Stvaraju se ogromne razlike u društvu i pred zakonom ovisno o tome da li se „dovoljno ukralo” kako se to popularno u narodu kaže, pa tako u Zadru imamo brojne negativne primjere vladajućih političkih, sudbeno/represivnih i gospodarskih članova nazovi „elita” kojima „prolaze” korupcija, klijentelizam, zlouporabe pozicija i ovlasti, nasilništvo…
Takvi odnosi su svima, a posebno onima koji su se nagnuli kriminalu vrlo očiti i stvaraju dojam da je u Zadru sve moguće i dozvoljeno samo ukoliko imaš dovoljno jaku „pozadinu”.
Kakvu godinama šaljemo poruku mladima koji u uvjetima krize, nezaposlenosti, povećanja društvenih razlika i drugih negativnih posljedica degradacije društva, odrastaju gledajući takve primjere „elita”?
Kakvu poruku šaljemo u gradu u kojem se ravnatelji policije redovno smjenjuju nakon što im se dokažu kriminalne radnje na razini lopova koje su zaduženi sankcionirati?
Kakvu poruku šaljemo kad se oni koji obnašaju najodgovornije funkcije mogu na samom radnom mjestu ponašati nasilno i nakon zamiranja afera u medijima, mirno nastaviti sa svojim radom?
Da li je u Zadru istražena i sankcionirana odgovornost za preko 20 000 ugašenih radnih mjesta u tvornicama čije su nekretnine i pokretnine nestale u valu toliko očite pljačke i privatizacije?
Kako je takva činjenica da nitko za ništa nije odgovoran i kriv utjecala na lopova koji je poželio orobiti blagajnu obližnjeg dućana?
Na divljaka koji je sebi dozvolio da teškim obiteljskim nasiljem dijeli svoju „pravdu” svjestan da će nakon zamiranja afere u medijima i on polako naći put do slobode, dok će za njegove žrtve biti kasno?
Da li gradonačelnik Kalmeta koji smatra da je Zadar siguran grad zna kako su takvi zabludjeli ljudi gledali na razvitak njegove karijere, na ljude iz njegove okoline koji su osuđivani za reketarenja ili pod sumnjama za teške zlouporabe ovlasti i dalje godinama za Grad Zadar rade podloge za neke od najvećih investicija?
Kakav je to primjer mladima, djeci koji odrastaju u takvoj sredini?
Da li te kriminalom premrežene „elite” znaju kako se osjeća trgovkinja kojoj pred kraj radnog vremena, u dućan u kojem radi za jedva tri tisuće kuna mjesečno, upada naoružan lopov prijeteći ne samo imovini nego i njenom životu?
Osjeća se poraženo, jadno, smrtno uplašeno, potreseno – i zasigurno ne sigurno. Poslije razmišlja kakav je to grad i život?
U Akciji mladih i nezavisnih i sami smo tako razmišljali, jer smo dio ljudi koji su u Zadru itekako iskusili nesigurnost. Jer i nama se prijetilo indirektno i direktno, čak do bombi bačenih u kućno dvorište.
A za što? Zato što smo govorili i govorimo onako kako stvarno je i kako premrežene „elite” ne bi htjela da itko javno jasno i glasno govori? Tko nas je zaštitio i utvrdio krivce? Ili nas se prozivalo kao radikalne ili redikulizirane? Niti smo redikuli, niti smo radikalni niti pretjerujemo kad u Akciji mladih i nezavisnih vjerujemo da se i pored svega rečenog, isplati boriti se za bolji i sigurniji Grad.
Želimo da naša djeca odrastaju u sigurnije, gledajući časne primjere i težeći drugačijim vrijednostima od ovih koje su im do sada u Zadru godinama nametane kao primjer „uspješnosti”.
Želimo da se cijeni vrijedan rad, poštenje, kreativnost, moralna odgovornost, držanje do načela pravednog i poštenog društva.
Uvjereni smo da je velika većina društva do sada umrtvljena rezigniranošću, strahom i nesigurnošću to isto tako shvatila i da je odlučna ovakvo nesigurno i loše stanje u Zadru promijeniti.
Nadamo se već u svibnju na idućim lokalnim izborima. Živi i sigurni bili pa to vidjeli!
Srdačni pozdrav svoje i u ime kolegica i kolega iz Akcije mladih i nezavisnih,
Marjana Botić
