“Vitez nad vitezovima”, “hrabri među najhrabrijima” i najveći tigar među “Tigrovima”, pukovnik Damir Tomljanović-Gavran dao je život za domovinu. Legendarni zapovjednik Tigrova poginuo je 17. veljače 1994. na Velebitu.
Rođen 1968. u mjestu Veljun kod Senja već 1990. pristupio je postrojbi MUP-a za specijalne namjene u bazi Rakitje i sudjelovao u gotovo svim njezinim akcijama. Nakon osnivanja Zbora narodne garde, pristupio je 1. A brigadi, 4. bataljunu, koji su zvali Gavrani, i otuda njegov nadimak. Bataljun se borio na Banovini i Kordunu, a potom diljem bojišnice u istočnoj i zapadnoj Slavoniji. Slijedeće godine Tomljanović s Tigrovima odlazi na južno bojište, gdje uspješno, iako uz velike gubitke, sudjeluju u teškim borbama za oslobađanje širega dubrovačkog zaleđa i deblokadu Dubrovnika.
Tomljanović, koji je počeo kao vojnik u Rakitju, a potom postao zapovjednik desetine, isticao se primjerom. Već je tijekom boravka na južnom bojištu postavljen za zapovjednika 4., a nakon povratka i preustroja 2. bojne Tigrova. Poslije kratkog predaha Druga bojna je, zbog srpskog protunapada koji je slijedio nakon operacije Maslenica, u veljači 1993. upućena na Velebit. Ondje je Tomljanović ubrzo preuzeo i dužnost zapovjednika Sektora 1 te bio nadređen svim postrojbama na području Velebita i podvelebita, a obnašao ju je sve do pogibije. Zbog hrabrosti i odlučnosti, iako jako strog, suboraci su ga iznimno cijenili. I visoki časnici su ga cijenili, posebno načelnik Glavnog stožera HV-a, general Janko Bobetko. Kada se stabilizirala bojišnica, Tomljanović je upućen u Časničku školu.
No njemu su bili važniji suborci na položajima. Kada je s dvojicom krenuo u obilazak i postavljanje novih položaja kod Ruje, na Tulovim gredama, iz zasjede ih je dočekala rafalna paljba. Jedan je metak pogodio Tomljanovića u glavu i izdahnuo je prije nego što su ga suborci uspjeli izvući. Tomljanovićeva pogibija bila je veliki šok za Tigrove. Bio je iznimno hrabar borac i već s 26 godina obnašao je dužnost pukovnika. Posmrtno je promaknut u čin stožernog brigadira i odlikovan najvišim državnim odličjima. Najveće priznanje hrabrosti ovog ratnika zbilo se u srpnju 1994., kada je predsjednik Franjo Tuđman u Šepurinama kod Zadra svečano otvorio Obučno središte gardijskog desantnog pješaštva „Damir Tomljanović – Gavran”.
