ZADAR – Iako je Slobodna Dalmacija 2014. godine prva objavila priču o obitelji Žuvela koja vodi beskonačni sudski spor s Državom, emisija Stambeno pitanje koja je prije dva dana prikazana na HTV-u, pokazala je povijesnu složenost poslijeratne obnove Zadra.
Na toj temi je doktorirala povjesničaraka umjetnosti sa zadarskog sveučilišta Antonija Milikota, koja je prva znanstveno dokumentirala i dokazala kako se rušio i gradio Zadar. Obnova Zadra, srušenog u savezničkim bombardiranjima bila je politička odluka u kojoj je presudnu ulogu imao Miroslav Krleže i zadarsko Zlato i srebro, istaknula je dr. Mlikota. Ona je ispričala kako se do kraja rušilo i čistilo, kako su dijelovi zadarskih palača zdrobljeni i ugrađeni u zadarske ulice, te kako se gradilo mimo izrađenog plana arhitekte Bruna Milića i bez dozvola. U poslijeratnoj izgradnji Zadra, glavnu ulogu je imala tadašnja JNA.
Upravo su oni izgradili nove stambene blokove na dijelu Poluotoka gdje su bile četiri kuće obitelji Žuvela s 19 stanova . Jedna od njih je srušena u bombardiranju, a tri su ostale pod krovom, što se vidi na fotografijama do kojih je došla Marija (Maja) Žuvela. Sve dok nisu sravnjene sa zemljom da bi se gradile nove zgrade, a da prijašnji vlasnici nikada nisu dobili rješenje za obeštećenje. Bez ikakvog dokumenta isplaćeno im je 5000 tadašnjih dinara, ali to je kap u moru lutanja pravosudnim bespućima one i ove države u kojima pliva gospođa Žuvela. Nju je njezina svekrva Oliva, kćerka jedinica i nasljednica tih nekretnina opunomoćila da nastavi tu pravnu bitku. Sama vlasnica nakon povratak u Zadar, sve do svoje smrti 1973. godine nikada više nije prošla ulicom u kojoj su bile te obiteljske kuće, kazala je njezina nevjesta Maja koja je zajedno sa suprugom Damirom Žuvelom angažirala odvjetnika Marka Marinovića.
Oni žele dokazati kako kuće nisu, suprotno tvrdnjama nadležnih, srušene u bombardiranju Zadra 1944. godine već da su one bile tamo još jedno desetljeće. Naravno da nisu bile za stanovanje kao ni većina građevina na Poluotoku od kojih su neke, kao što je Teatro Verdi srušene po političkom nagovoru za koji je poticaj dao Vladimir Nazor u svom govoru u Zadru, istaknula je dr. Mlikota.
Kako se kazalište raznosilo i rušilo, koje je bilo smješteno pored Gospe od zdravlja i imalo je jednu od najboljih akustika u ovom dijelu Europe, ispričao je Josip Gatara.
Poznati hrvatski povjesničar Tvrtko Gotovina ustvrdio je kako je Zadar prije drugog svjetskog rata bio najurbanija sredina u Dalmaciji. Početkom 50-tih godina sastav stanovništva se promijenio i zbog toga je, prema tezi dr. Jakovine, Zadar i danas grad u kojem se pridošlice najbolje osjećaju.
Prema njegovoj tezi, Zadar je bombardiran iz političkih razloga: trebalo ga je učiniti nepoželjnim za življenje prije za otvaranje novih granica upravljanja u odnosu na prijeratne. Za zadarskog kroničara i publiciste Abdulaha Seferovića razlog savezničkog bombardiranja bio je njemački ratni brod u luci. On je podsjetio na jedno od prvih naleta savezničkih bombardera u kojem je na Voštranici poginulo 150 građana. I sve te žrtve i porušen Grad, a brod nisu potopili, kazao je Seferović u tv emisiji autorice Silvane Menđušić, koja je bila ratna reporterka iz Zadra tijekom Domovinskog rata.
