Donosimo vam tekst zadarskog performera Enia Meštrovića naslovlje “Istinite bajke braće Dreamm HR – Kapica svih boja”.
– Svako jutro, prije škole, Kapica je išla u posjet svojoj baki Svijetlani. Trebalo je proći dugu i usku stazu zaraslu u korov. Kako je baka oboljela od fobije otvorenog prostora tako se povukla u malu toplu kućicu duboko u šumi. Imala je još puno toga za reći ali je bilo strah za svoju penziju. Stoga je bakica nestrpljivo čekala svoju princezu, kako joj je znala tepati, da joj podari savjeta i mudrosti za budućnost. Slijepo je vjerovala da će njene riječi biti nagrađene sretnim i pametnim životom Kapice.
Kapica je bila predivno dijete. Dvije pletenice, naoko brzopleto vezane, otkrivale su joj crvene pupaste obraze između kojih je carevao osmjeh topline ljetnog sunca. Oči veličine istine milovale su i davale nadu svakom ko bi ih pogledao. Radost koju je nosila sa sobom odavale su njene haljinice.
Tako neodoljiva zapela je za oko i vuku Stranku. Za razliku od Kapice, njegova pojava nosila je sa sobom kišno vrijeme i tmurne misli. Onako nezgrapan i mrk znao je navući toplu i čednu masku ne bi li se ikako približio bakinoj princezi. Čekao bi je u šumi i vabio na čašicu razgovora uvjeravajući je milozvučnim falsetom da će od toga imati koristi u životu. Obećavao joj je punu košaru kolača za baku i gljiva za kući ako pristane reći gdje joj baka živi. I sve to kroz cijeli život bez imalo truda. Na sve je bio spreman Stranko samo da se riješi bakice koja mu je rušila poziciju i ugled u šumi svojom ideologijom. Ponavljajući vapaje svoje svijesti nagna Kapicu da mu napokon odvrati;
– Moja mama radi najbolje kolače a ja dobro znam gdje ima najviše gljiva i ne treba mi vaša pomoć – odbrusi princeza.
– Ma gdje to? – znatiželjno priupita vuk.
– Na kraju ove staze, pravo ispred male bijele kućice gdje mi baka živi – izletje zaigrana Kapica nesvjesno i naivno sa adresom bake Svijetlane.
Vuk odglumi razočaranost njenim odgovorom te nezainteresirano odgega u suprotnom pravcu, do dijela gdje ga Kapica više nije mogla vidjeti. Potrči Stranko prečicom kroz gustu šumu iznenaditi bakicu. Sav zadihan dođe do kućice, par puta udahne pa izdahne, smiri svoje nabujale strasti i krene odigrati završnicu.
Kuc, kuc – tiho zakuca vuk.
Tko je? – milim glasom odvrati bakica.
Ja sam bakice – oponašajući glas Kapice odgovori Stranko.
Uđi milo dijete, ključ ti je ispod lončanice sa mačuhicama – reče Svijetlana ne sluteći što joj se sprema.
Vuk otključa bravu, nogom otvori vrata i pohlepno se baci na bakicu. Svakim ugrizom naplaćivao je dugogodišnji otpor društvenoj realnosti poretka i vladavine u šumi. Kad ogloda i zadnju kost, nabaci kapu i spavaćicu od bakice, pokrije se do nosa i zadovoljan legne čekajući na desert. Bakica nije bila mršava kako se činila na prvi pogled. Vidje to i Stranko boreći se sa snom nakon obilnog obroka. Taman što je usnuo u prvi san začu pjesmicu Kapice ispred kuće. Trgne se i uozbilji znajući da mu o slijedećem događaju ovisi karijera i mirovina.
Bakice – viknu princeza – nema ključa ispod lončanice!
Čula sam da dolaziš, za tebe sam sve otvorila – promuklim i krhkim glasom pokuša vuk odglumiti bakicu.
Bako, samo ime ti govori da si svijetlo na kraju puta, tako sam sretna što te imam – nježno prozbori Kapica.
Uđi zlato moje da te se nagledam, da mi ispuniš srce – promrmlja uzbuđeno Stranko.
Zakorači Kapica u sobu. Svijetlo bijaše ugašeno. Zastane na tren privikavajući se na tamu. Polako su joj se počeli ocrtavati obrisi Stranka u ulozi bakice. Ne mogavši vjerovati da se bakica toliko promijenila za kratko vrijeme upita;
Bakice, a zašto imaš tako velike oči?
Zato što su širom otvorene prateći tvoje aktivnosti – odgovori Stranko. Srce mu stade jače lupati.
Bakice, a zašto imaš tako velike uši? – zbunjeno nastavi pitati Kapica.
Da čujem sve što govoriš o meni u šumi – otkrivajući svoj glas nervozno ispali Stranko.
Bakice, a zašto imaš tako velike zube? – prestrašeno izusti princeza.
Da ti govorim kroz njih sve što ne želiš čuti i da te s njima oglođem do kosti – prodere se vuk, skoči iz kreveta i učini prije najavljeno. Ispunivši svoj sveti zadatak zaspe snom pravednika.
Lovac Uskoko prolazio je često šumom gdje je običavao posjetiti baku Svijetlanu. I ovaj put zaputio se da je obiđe i pozdravi. Približivši se kućici začu strani zvuk. Pogleda kroz prozor i ugleda Stranka prerušenog u bakicu, krvavih ruku, prežderanog, nikad večeg i jačeg kako spokojno hrče raširen na bračnom krevetu. Preplaši se i ode.
Priča za laku noć!