U ponovljenom postupku koji se protiv Đenka Peroša vodio zbog zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju, sudac Županijskog suda u Zadru, Marijan Bitanga osudio ga je na uvjetnu kaznu od jedne godine s rokom kušnje u trajanju od tri godine.
Peroš je u prvotnom postupku kazao kako se ne osjeća krivim, no jučer se ipak predomislio, priznao krivnju i prihvatio ranije izrečenu kaznenu sankciju.
Županijsko državno odvjetništvo optužilo ga je da je neutvrđenog dana u svibnju 1997. godine, kao većinski dioničar i predsjednik Nadzornog odbora Prigorka prometa d.d. Zadar, s namjerom da se protupravno okoristi podigao krediti u tadašnjoj Dalmatinskoj banci u visini od dva milijuna DEM, a onda dio novca zadržao za sebe. U činjeničnom opisu optužnog akta stoji kako je Peroš 26. ožujka 1997. godine prvo ishodio u Dalmatinskoj banci dugoročni namjenski kredit iz kreditne linije Europske banke za obnovu i razvoj u iznosu od dva milijuna DEM za izgradnju i opremanje pogona za drobljenje kamena tvrtci Prigorka kamen d.o.o. Zapužane – Benkovac čiji je osnivač Prigorka promet d.d. Zadar. Tužiteljstvo drži da je on potom, koristeći činjenicu da su Prigorka kamen i neimenovana osoba u tvrtci Ripex d.o.o. iz Trsta 2. travnja 1997. godine sklopili ugovor o kupoprodaji postrojenja za drobljenje kamena za iznos od 1.470.000.000 LIT, dogovorio da ispostavljanje dviju različitih faktura – jednu na stvarni iznos kupoprodajne cijene od 1.470.000.000 LIT te drugu fakturu uvećanu za iznos od 320.000.000 LIT, odnosno na iznos od 1.790.000.000 LIT. U tvrtki Ripex su to i napravili, a Prigorka promet d.d. Zadar im je sukladno dogovoru isplatila uvećani iznos, nakon čega je 24. travnja 1997. godine po istom dogovoru Prigorka promet d.d. Zadar Ripexu ispostavilo fiktivnu fakturu koja je glasila na iznos od 320.000.000 LIT odnosno 322.515,34 DEM.
Dana 29. travnja 1997. godine iz Ripexa su dali nalog banci Cassa di Risparmio di Trieste Banca spa u Trstu da za isplatu tog iznosa i to na račun Prigorka prometa d.d. Zadar otvorenog u toj banci. Temeljem takvog naloga banka je 12. svibnja 1997. godine taj iznos isplatila na privatni devizni račun optuženika Đenka Peroša, koji je za tu svrhu također bio otvoren kod Tršćanske štedionice – banka d.d. Zagreb, te ga je on 15. svibnja 1997. godine i 10. prosinca 1998. godine podigao, a potom i zadržao za sebe.
– Tim radnjama je optuženik u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koji se temelje na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavio sebi znatnu imovinsku korist, pa je tako, onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti, prouzročio znatnu štetu i počinio kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, stoji u zaključku presude koju je donio sudac Marijan Bitanga koji je Perošu potom naložio i da nakon pravomoćnosti u državni proračun uplati iznos od 164.894,36 eura, kao protuvrijednost 322.515,34 DEM i sudske troškove od tri tisuće kuna.
