Udruge Žene u Domovinskom ratu Zadar oglasila se priopćenjem za medije u kojemu se obraćaju Vladi RH, saborskim zastupnicima i predsjednici RH i članovima političkih stranaka u Hrvatskoj.
Između ostalog u priopćenju im poručuju kao se srame jer su im dale povjerenje na izborima.
“Iz naših života imate doživotni otpust”, poručuju članice Udruge.
Priopćenje pročitatjte u cijelosti
HRVATSKA JE ZEMLJA ZATRPANIH JAMA , RODOLJUBA I IZDAJICA !!!!
Poštovani zastupnici Hrvatskog Državnog Sabora, poštovana gospodo iz Hrvatske vlade, poštovana predsjednice, gospodo članovi svih političkih stranaka u Hrvatskoj,
U povijesti svih naroda postoje ljudi kojima je sudbina dodijelila da na sebe prime teret križa cijele nacije, da tu naciju provedu kroz pustinju, nakon što su na planini imali razgovor sa Svevišnjim, koji im je predao zapise i uvjete njihove slobode.
Hrvatska je imala takve ljude, ti ljudi su je nakon devetsto godina izveli iz ropstva, bili su odvažniji od Davida i mudriji od Salomona. U to vrijeme nitko se nije pitao kako živimo, koliko patimo, zašto ginemo ili bolje reći za koga.
Danas vidimo da je to bilo za vas.
Niste dostojni niti jednog hrvatskog uzdaha, a kamoli hrvatskog života. Još bolje u ovom vremenu mi smo vam poklonili svoj glas. Vidjeli smo nadu, mislili smo kako je prošlo vrijeme lutanja i nesvijesti, bili smo uvjereni da su svi grijesi otkupljeni našim križevima.
Izdali ste nas, nas obične male ljude, nas postojane, vrijedne, samozatajne hrvatske ljude. Nemoguće je razumjeti vaše nezasitno ponižavanje pred ljudima koji nas vjekovima uništavaju, proganjaju, pljuju, siluju i ubijaju.
Svoje političke interese kupujete pružajući ruke ubojicama svog vlastitog naroda. Svijet bi valjda trebao vidjeti vas, dobre političare kako ljubite sve žrtve i kako su vam sve žrtve jednake.
Gospodo, da je tome tako, ne bi naše jame bile zatrpane, ne bi naše mrtve raspadnute kosti bile pohranjene u raznim vrećicama po zavodima za sudsku medicinu i čekale samo da ih hrvatska dostojno zakopa u zemlju crljenicu. Mislite da te kosti iz jama i stratišta ne zaslužuju neki velebni spomenik na koji bi se i mi mogli doći pokloniti? Za razliku od onih koje molite da se dođu pokloniti, mi bi sami došli pred svoj križ.
Nismo slijepe i to je naša najveća mana, govorimo vam istinu, ova naricanja i nakukavanja teža su nam od svih rana koje smo podnijeli za vrijeme Domovinskog rata.
Sramimo se kome smo dali povjerenje i svoj glas, jer vi ste isti kao i oni prije.
Jedno morate razumjeti, bez obzira na sve, naš glas nije samo puki zapis o postojanju demokracije u Hrvata.
Mi smo svjesne i budne i naš glas bit će naše uporište i stup za koji se držimo kao narod, isto kao i one devedesete kada smo zajedno jedan pored drugoga hodali u najvećoj povijesnoj Oluji očarani vremenom i užasnuti protagonistima bivše države koji su postali naši najveći krvnici.
Naš glas biti će darovan onome tko čuva naše vrijednosti, trebamo nekoga tko je izniknuo iz Hrvatske priče, nekoga tko je nekog datuma 1990. godine, vjerovao u nešto.
Nije važno, čekat ćemo godinama i stoljećima čovjeka iz obećane zemlje, novog Mojsiju da nas povede prema slobodi.
Dok taj ne dođe nećemo više izlaziti na glasovanje, predajemo vam ovu poniženu državu u okovima vaše bijede i mizerije koje vučete iz onih krvavo crvenih vremena.
Neka vas biraju drugi, neka vam sjede i s lijeva i s desna. Ne želimo sudjelovati u vašim lažnim proročanstvima. Znamo, reći ćete bahato a neš ti pedesetak žena! Tako je gospodo, to je ništa za vaše nezasitne želuce, ali nemojte zaboraviti da smo mi braniteljice, majke, bake, sestre, supruge, svekrve i punice. Nemojte zaboraviti kako smo mi čuvarice ognjišta, a oganj ne može gorjeti ako netko ne ubaci cjepanicu. Nemojte zaboraviti kako je Isus rekao: što učiniste i jednom moje najmanje braće meni učiniste. Mi smo kroz stoljeća odgajale djecu i stvarale društvenu povijest koja se prenosila s koljena na koljeno i tako će biti i ovaj put.
Možda ste zaboravili , ovo je bila naša lektira koju smo čitali u školama , ovakve pjesme pisali su veliki antifašistički partizanski pjesnici , Ivan Goran Kovačić, “Mrzim vas”,
“Mrzim vas, hulje!
Mrzim vas krvnici,
vi pljačkaške rulje!
U majčinoj klici kunu
vašu djecu utrobe svih žena.
Naše ljute guje
kroz kosti će vam gmizat,
Pobješnjele kuje
crijeva će vam lizat!
Muhe zukavice i smrdljivi crvi
Osvetu će množit u crnoj vam krvi!
Srcem bismo jeli pogano vam meso,
Na lešine sjeli i kliktali bijesno!
Smrdežima vašim punili bi pluća,
Za pobjede nove, nova nadahnuća!”.
Dakle gospodo, što se nas tiče vi ste već izabrani, radite što hoćete, valjajte se u blatu sa crvenim, žutim, zelenim i crnim vragovima, od njih ste izabrani i njima se priklanjate .
Mi se priklanjamo svom križu, našim mrtvim kostima onima iz devetsto osamnaeste, iz četrdeset pete, iz devedeset prve, onima što su zatrpani u jamama, onima sa Ovčare, onima koji čuvaju na svojim kostima stijeg Hrvatski.
Oni su jedina istina, oni su kamen zaglavni i samo njima možemo dati svoj glas.
Mi imamo svoj izbor – Prošteno je zulumčaru, prošteno je ubojici, prošteno je svima, svima, samo nikad izdajici !!!
Iz naših života imate doživotni otpust.
Sramite se !
Članice Udruge
Žene u Domovinskom ratu-Zadar
U Zadru 12.travnja 2016.g.