Kao i za većinu ostalih Dana kojima se nešto obilježava i slavi, sasvim je legitimno pitati se: Čemu Dan žena uopće?
Konzumeristički karakter društva u kojem živimo preusmjerio je fokus Dana žena s naglašavanja konkretnih problema s kojima se žene bore na potrebu za iskazivanjem pažnje kroz kupovinu poklona, večera itd.
Unatoč tome, međunarodna priznatost Dana žena i dalje ostavlja potencijal da se sustavno narušavanje prava žena glasno izrazi u javnosti barem jedan dan u godini. Samim time doprinosimo obrani slobode govora i izražavanja, a čijem ograničavanju sve više teži trenutna državna politika.
Zašto je i dalje potrebno zahtijevati ravnopravnost?
Ako se osvrnemo samo na seksističke stereotipe i predrasude s kojima se svakodnevno susrećemo, na jezik kojem je muški rod i dalje norma, već imamo odgovor na pitanje zašto žene i dalje nisu ravnopravne u društvu. Sad tome pridodajte viktimizaciju žrtava fizičkog i seksualnog nasilja u društvu, nedovoljnu zaštitu u postupku prijavljivanja nasilja, u procesu suđenja, nedovoljan broj skloništa i sigurnih mjesta za žene i možda će biti jasnije zašto su žene i dalje ugrožena skupina u društvu, skupina koja se svake godine umanji za desetke onih koje su ubijene od strane partnera. Ekonomsko i ostale oblike nasilja nismo ni spomenule.
Osvrnimo se sada i na upitnost zadržavanja radnog mjesta nakon porodiljnog, rad na crno, na pola radnog vremena, potplaćenost i općenito siromaštvo i postat će jasnije zašto je kratkotrajna novčana naknada po rođenom djetetu samo maskiranje problema. Žene su i dalje potplaćene, mnoga (većinski ženska) zanimanja i dalje podcijenjena, a jaz u plaćama između muškaraca i žena i dalje utemeljen na općim, stereotipno utemeljenim, karakteristikama žena.
Kada govorimo o poziciji žena u društvu, nemoguće je ne spomenuti (katoličke) moralizatore koji apeliranjem na ukidanje prava na pobačaj otvaraju prostor za ilegalne „mesnice” u kojima će (opljačkane) žene biti prepuštene slučaju. Pravo na abortus nije veličanje abortusa i ubojstva, ono je ženino pravo izbora koje joj nitko ne smije uskratiti. Ovim putem apeliramo na Crkvu i sve njene pripadnice i pripadnike da počne više promišljati o značenju solidarnosti i milosrđu koje se nerijetko uskraćuju svima onima koji se ne uklapaju u crkvenu viziju ispravnosti.
Sve u svemu, unatoč čestim izvrtanjima i demoniziranju feminističkih doprinosa ostvarivanju ljudskih prava žena te ljudskih prava općenito, treba napomenuti da se ravnopravnost žena nikada nije zahtijevala samo naspram muškaraca kao pripadnika suprotnog roda, već naspram patrijarhalne matrice kapitalističkog društva koja danas, u sprezi s Crkvom, ponovno umanjuje važnost i značaj ljudskih prava žena.
Dan žena je još jedan dan ozbiljenja nas kao aktivnih građanki i građana, nas na kojima je odgovornost očuvanja vlastih prava i onih koje će se tek roditi i priključiti društvu. Stoga se ovim putem obraćamo Crkvi i vladi:
Crkvo propovijedaj i djeluj za ljubav i solidarnost, za ljudska prava svih, posebno onih siromašnih, izrabljivanih, istraumatiziranih i odbačenih, s bilo koje strane granice.
Vlado ne ignoriraj Demokraciju, ljudska prava i slobode, ne stvaraj državnog neprijatelja od onih koji to nisu, ne širi strah i netrpeljivost i ne sužavaj nam pravo na izbor.
Grupa građanki i građana grada Zadra.
