ZADAR – Splitska redateljica Bruna Bajić napravila je prvi pravi dokumentarac o životu pomoraca koji je pod nazivom Modri kavez sinoć premijerno prikazan u zadarskom kazalištu.
I sama dijete pomorca, kapetana Nene Bajića koji je jučer sa suprugom Žanom, producenticom filma bio na premijeri u Zadru – gradu pomoraca, Bruna Bajić je izborom svojih sugovornika, glazbom i slikom prodrla u sve pore života pomoraca. Razotkrila je sve strane tog zanimanja kroz priču, iskrenu do suza, koje nisu mogli sakriti pojedini pomorci, pa čak i boli.
Ona je svom težinom pala, kada je Bruna Bajić oživjela priču o mistici zauvijek nestalog brodu Dunav (riječke Jugolinije) na kojem je bilo i nekoliko pomoraca sa zadarskog područja.
Kapetani duge plovidbe, konobari, telegrafisti, profesorica s Pomorskog fakulteta, majke, supruge, novinar Pomorske večeri i sam pomorac Jadran Marinković govorili su o svemu što čini onaj stereotip zvanja „kruha sa sedam kora.
Publiku, osobito mlađu, oduševio je telegrafist Nikica Mrđen, koji je uz plovidbu morem postao i pisac. Uzbuđenje svog prvog dolaska na brod opisao je poput “prve penetracije koju žena doživljava”. Ali sve dobro u životu, dalo mu je more, dok je za sve loše sam kriv, jedna je od poruka tog splitskog Vlaja. Govoreći o ženama pomoraca, kapetan Joško Berket je rekao kako „ako preživi ljubav na daljinu, onda uspiju i dica”.
Koliko god je očevima bilo teško kada su bili miljama daleko u trenutku rođenja djeteta, toliko je neutaživa želja te djece da su im očevi na kopnu kada ih trebaju, ispričali su supružnici Petra i Petar Kuzmanić. Kapu. Jakovu Grbavcu bilo je lakše, jer mu je na pučini društvo pravila supruga Ana. Ali tek kada se teško razbolio izrekao joj je rečenicu ljubavi.
Kako je bilo prije, a kako sada „tući” more, ispričali su kapetani Alfonso Bezmalinović i Ratko Marinović, što je novinarski potvrdio Jadran Marinović koji će, rekao je u filmu, uvijek biti na strani pomoraca.
A oni, koju su pristali stati pred kameru, nisu se libili pričati ni o trenucima iskušenja, samoće, pa čak i „pucanja”, osobito kada osjećate odgovornost za pogibiju kolega u brodskoj nesreći koju je doživio kapetan Špiro Roguljić.
Posao pomoraca je toliko opasan, odgovoran, nema zabušavanja, dio ste tima, morate se prilagoditi, ali oni koji to jesu od njega lako ne odustaju. Lakše im je kada imaju ženu koja „drži četiri kantuna kuće”, a najteže kada se od obitelji moraju odvojiti.
