Nadbiskup Želimir Puljić danas se susreo s ravnateljima osnovnih i srednjih škola Zadarske županije.
– Nezamjenjiva je vaša odgojna funkcija u službi djece, obitelji i društva. Radujem se ovom susretu i koristim prigodu zahvaliti vam na dobroj suradnji s Katehetskim uredom Zadarske nadbiskupije, posebice što pomažete vjeroučiteljima kako na ljudskoj i stručnoj razini izvršiti poslanje koje su dobili mojim mandatom i dekretom. Ovo je također prigoda izmijeniti i božićnu čestitku. Dok vam zahvaljujem što ste se odazvali na ovaj godišnji susret, od srca vam želim čestit Božić i Isusovim svjetlom blagoslovljenu cijelu Novu 2016. godinu, na početku je kazao mons. Puljić.
– Običavao sam u ovoj prigodi aktualizirati po neku misao iz odgoja pa ću to i danas učiniti. Naime, uz proglašenu Godinu milosrđa, koju je papa Franjo otvorio na svetkovinu Bezgrješnog začeća BDM, 8. prosinca 2015., nameće se pitanje kako milosrđe povezati s pravednošću i objektivnošću koja treba resiti nastavnike, učitelje i ravnatelje. Neka istraživanja pokazuju da onaj tko vodi i rukovodi nekom organizacijom, a to je ravnatelj, mora imati stručne i moralne osobine. I njegova organizacija bit će uspješnija ako je njezin rukovoditelj “dobar animator, kreator i koordinator”. U tom vidu moglo bi se reći da je “ravnateljstvo” jedna vrsta poziva (zvanja). Za taj poziv nije dostatna samo visoka izobrazba, premda je ona preduvjet dobrog rada. Potrebno je razumijevanje, srce, umijeće postupanja s onima s kojima se živi i radi. Ravnatelj, dakle, sudjeluje u životu i radu, u brigama i nevoljama, u radostima i tjeskobama svojih suradnika i svojih učenika. Upravo tu vidim životnu poveznicu milosrđa i pravednosti i objektivnosti koja treba resiti svakog nastavnika, učitelja i ravnatelja, kazao je mons. Puljić.
Jubilarni oprosnički hod i djela milosrđa
– Što papa Franjo želi i namjerava postići ovom izvanrednom jubilarnom godinom?! Ukratko bi se moglo reći kako on želi da kršćani “otvore širom svoje srce za jad i nevolju svijeta”, te pođu svima koji su “lišeni ljudskog dostojanstva i vapiju za pomoć” (Lice milosrđa, 15). On se od ustoličenja ne umara poticati i pozivati da se “približimo takvima i pružimo im svoje prijateljstvo, toplinu i potporu”. Dapače, on moli da “njihov vapaj postane našim vapajem kako bismo skupa, noseći im utjehu i solidarnost, dokinuli barijere ravnodušnosti, licemjerja i egoizma” koji vlada u svijetu, poručio je mons. Puljić.
Milosrđem i autoritetom prema rastu i napretku
Kako blago postupati i kao odgojitelji i ravnatelji ne izgubiti autoritet? Ili ne stvoriti stanje “nikakvog autoriteta”, anarhije i nereda?! Što ostaje odgojitelju u kompleksnom i kompliciranom stanju? Ima li nekakav recept koji bi mogli usvojiti, naučiti i provoditi?
– Nema ga. Ni Isus kao izvrstan psiholog i odgojitelj nije ostavio nikakve “recepte”. No, uputio je poziv:”Budite savršeni… (Mt 6,48) i predstavio se kao “Put, Istina i Život” (Iv 14,6). Jedini recept, dakle, koji bi se moglo usvojiti u odnosu na nas same jest: Rasti u krjeposti i mudrosti pred Bogom i ljudima. I doslovno provoditi Isusov poziv: “Budite savršeni…” (Mt 6,48). A u svezi s našim odnosom prema drugima, posebice onima koje poučavamo i odgajamo, dobro bi došla ona preporuka koju su svojevremeno napisali D. Krech-R. Chrutchfield (Elementi psihologije, 1978. str. 653): Bdjeti nad drugima, ali ne gnjaviti ih! Biti čvrsti, ali bez oštrine i grubosti! I posebice biti smireni i uživati što smo odgojitelji, učitelji, ravnatelji, zaključio je mons. Puljić.
