Budući da smo našim pitanjima o budućnosti razvitka Zadra vezano za Jazine, Maraska park i sve ostale prostore izazvali određene reakcije, smatramo potrebnim objasniti naša stajališta u vezi razvitka Zadra:
Imamo li pravo i nadalje rasprodavati dijelove grada?
Pravna sigurnost, jednakost pred zakonima i jednake šanse u tržišnoj utakmici jedini su način da se privuku ozbiljni ulagači. Kad god neki normalni ulagač vidi povlaštenost nekih drugih tzv. „ekskluzivnih” ulagača, koja se stječe druženjem sa lokalnim tzv. „kontroverznim poduzetnicima”, a koji financiraju kampanje lokalnih političara i slijedom toga prednosti koje ovi imaju u startu – normalni ulagači bježe od takve „poduzetničke” klime.
Ostaju nam onda valjda „nenormalni ulagači” koje partijske „elite” na vlasti redovno zovu „ekskluzivni ulagači”. Valjda zato što se jedini pojavljuju na natječajima.
U gradu koji baštini tradiciju tri tisuće godina urbanog naselja – natječaji koji isplivavaju iz radionica dvorskih projektanata i ekskluzivnih prijatelja i na koje se javlja jedan ili dvoje zainteresiranih, morali bi se poništavati. To bi jedino bilo odgovorno prema Gradu i njegovim žiteljima. Jer Grad nisu rasparcelirani javni i privatni prostori namijenjeni prodaji, već jedinstvo urbanog, živog, svakodnevnog u trajnoj izmjeni ideja, strujanja, rada. Grad smo svi mi.
Čekajmo onda sa ulaganjima, jer ako nitko osim „ekskluzivnog”/jedinog ulagača kojemu treba, na primjeru uvale Jazine 700 000 tisuća kuna od Zadarske županije, nešto više od Grada Zadra i Županijske lučke uprave da se sredi riva i to na način koji zaobilazi graditeljsku tradiciju naših prostora, i još pride nesvjesnost sviju nas koji ovdje živimo i baštinimo ovaj prostor, ovu tradiciju, ovaj način života, a da bi se udostojio nama doći ulagati onda nam takvi ulagači zapravo ni ne trebaju. Jer; što žitelji Zadra dobivaju s takvim ulaganjima? Vizuru kamen bijelih popločanih prostora, redovito bez zelenila? Obvezu plaćanja ulaznice za šetnicu, javnu plažu, marinu… u koncesiji, najmu, prodaji? Umjesto veza vlastitog kaića pogled na nečiju mega jahtu sa sigurne udaljenosti od 150 metara da se ne naruši skupi mir ekskluzivnih ulagača? Nekoliko pomoćnih radnih mjesta na prostoru bivše tvornice di su radile tisuće? Što mi to točno dobivamo? To mi želimo čuti prije natječaja, pa onda odlučivati mi građani, na stvarnim javnim raspravama, želimo li ili ne takve projekte u našem gradu, na našim javnim prostorima; parkovima, obalama, šetnicama. Želimo li ili ne da zgrade starih tvornica preuzimaju ovi ili oni ulagača i po kojim uvjetima, te po kojim cijenama. To sve želimo znati prije provedenih postupaka.
U sve razvojne vizije Zadra imati ćemo kao građani puno više povjerenja kad će se provoditi u istinskoj javnoj raspravi sa sugrađanima, sa nezavisnom strukom, a ne onom koja se samoveliča u plaćenim medijima, u transparentnim postupcima sa više od jedne ili dvije ponude, na kojima će biti jasne obveze i prava ulagača i prodavača, te tko što plaća – a ne dobiva kao do sada.
I pri tome želimo naglasiti da ni mi u Akciji mladih, kao svatko normalan, nije protiv ulaganja, projekata, napretka našeg Grada, ali jesmo protiv vizija kojima se netko igra javnim prostorima, kojima se polako sve više takvih prostora otuđuje od javne namjene, ograđuje od domaćeg stanovništva i predaje na „pladnju” ekskluzivnim (čitajmo jedinim) „ulagačima”. Smatramo da je vrijeme da se takva praksa konačno zatvori i da se okrenemo ozbiljnim, normalnim, istinskim ulagačima – pa zašto ne i nama samima; ionako smo do sada svi mi skupo plaćali razvojne vizije, a da bi nam ih se nastavilo otuđivati i privatizirati.
