Dovoljno je reći ime dr. Boris Labar pa da prva asocijacija bude i onima koji ga poznaju i onima koji ga nikada u životu nisu imali prilike upoznati – jedan od najvećih hrvatskih liječnika i eksperata na polju hematologije te prije i iznad svega još veći čovjek i humanist.
Zadranin koji je cijeli svoj radni vijek proveo u Zagrebu, zbog prirode svoga posla srećom, od svojih sugrađana među kojima ima puno bivših i sadašnjih pacijenata – nije zaboravljen. Predložili su ga za ovogodišnju Nagradu za životno djelo koja će, ako to potvrdi i Gradsko vijeće, biti uručena na Svečanoj sjednici na Dan Grada Zadra 24. studenog u Hrvatskom narodnom kazalištu Zadar.
Rijetko tko je do sada toliko ovu Nagradu zaslužio kao dr. Boris Labar koji je baš kao i svi veliki ljudi, reći će oni koji ga dobro poznaju, ostao isti – skroman i jednostavan čovjek kojemu je liječenje teško oboljelih i spašavanje ljudskih života bila i ostala životna misija.
Šetnja Kalelargom
S obzirom na to da je dr. Labar u Zagrebu, razgovarali smo s njim telefonski i putem elektroničke pošte preko koje je pokušao sažeti svoje osjećaje i razmišljanja vezana uz Nagradu za životno djelo svog rodnoga grada.
– U Zadru – gradu u kojem sam rođen i odrastao, često sam mislima. Nagrada i priznanje mojih Zadrana jest čast i priznanje, ali to mi zvuči nekako trivijalno, pomalo otrcano. Jednostavno zato što su tu nagradu iznjedrili i prepoznali ljudi koji su zajedno sa mnom živjeli život Zadra, moja gimnazijska generacija i moji prijatelji kao i brojni prijatelji i poznanici okupljeni oko zadarske podružnice Hrvatske udruge za leukemiju i limfome i Udruge dobrovoljnih darivatelja krvi. Moj Zadar, kako ga osjećam je Kolovare i Foša, nasmiješena Kalelarga, riva i brojne priče koje pričaju o zlatnoj generaciji iz 1965. godine maturanata zadarske gimnazije. . Vraćam se tu hodajući rivom i Kalelargom ne samo zbog uspomena, ne više da opušten tražim neke nove izazove. Šetam se ovim gradom, jer mi Kolovare, Foša, riva i Kalelarga tako lijepo pristaju, tako mi, poput neophodne jutarnje kave, upotpunjuju ljepotu dana – piše nam dr. Boris Labar.
No, na pitanje može li usporediti brojne druge prestižne i značajne nagrade koje je do sada dobio u životu s ovom – dr. Labar je odgovorio kako su mu sve nagrade drage.
Državna nagrada za znanost
– Da, sve su mi nagrade drage, ali reći da mi je ova najdraža, mislim da bih jako pogriješio. Odmah se sjetim svoga sina. Imao je pet godina. Oba djeda dok su igrali trešetu, kako se u nas kaže “tešta a tešta”, stalno su ga propitkivali za koga navija. Nakon trećeg upita, on ih je pogledao i mudro stavljajući svoja dva palca na stol, jednog do drugoga, upitao on njih: “Koji vam je draži, meni su oba jednako draga” Oba dida su se tada pogledala i komentirala kako je mali pametan i kako ih je “privarija”. Tako su i meni moja priznanja posebna, jednako draga jer svako od njih ima svoju posebnost. Zadarsko u meni budi sve one uspomene grada moga djetinjstva, prepoznaje prijatelje iz škole, sporta, medicine. Danas u smiraju dana koji dočarava i životnu dob, Zadar je za mene posebno, ono pravo mjesto gdje možeš ponovno osjetiti da živiš i dišeš punim plućima, i to ne samo zbog uspomena ili nagrada – rekao je za Zadarski list – dr. Boris Labar, liječnik kojemu je upravo prošloga mjeseca bila uručena još jedna od najvećih nagrada za životno djelo – Državna nagrada za znanost koju dodjeljuje Republika Hrvatska.
Ta Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim znanstvenicima za cjelokupan znanstvenoistraživački rad koji predstavlja osobni doprinos proširenju znanstvenih spoznaja i primjeni rezultata rada znanstvenoistraživačke djelatnosti, a svake godine može se podijeliti najviše šest nagrada za životno djelo. Dr. Boris Labar dobio ju je za izniman doprinos u području biomedicinskih znanosti. Doista je bilo vrijeme da svom sugrađaninu te sjajnom čovjeku i liječniku i Zadar kaže veliko – HVALA!
Studirao na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1965-70. g. Poslijediplomski studij iz kliničko-laboratorijske korelacije 1972-75. g. Specijalistički ispit iz interne medicine položio je 1975. g. Priznat status užeg specijalista iz internističke hematologije 1998. Magisterij znanosti obranio 1978. g. Doktorska disertacija “Piruvat kinaza u akutnih leukemija” 1982. g. Od 1982. g. voditelj je Centra za transplantaciju koštane srži Zavoda za hematologiju Interne klinike KBC Rebro. Od 1985. godine pročelnik je Zavoda za hematologiju Interne klinike. Od 1990. g. izvanredni je profesor Interne medicine Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1991. g. izvanredni professor iz hematologije Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta. Bio je dekan Medicinskog fakulteta.
Njegovi radovi 2 500 puta su citirani što je najveća referenca znanstevnog dostignuća. U praksi, dr. Labar je bio nenadmašan. Prvi je u JI Europi uveo anlogeničnu transplataciju matičnih stanica, prije Beča. Od tada je bio u korak sa svim svjetekim trendovima. No, nikada na uštrb humanog poziva liječnika, što najbolje znaju pacijenti sa zadarskog područja.
Svoju vezanost za Zadar i Zadrane, prof. Labar je pokazao u organizaciji “generacijskog vjenčanja” u lipnju na proslavi 50. godišnjice mature te zlatne generacije.
