Obraćam Vam se kao jedan od branitelja po službenoj dužnosti, koje imenuje Općinski sud u Zadru maloljetnim počiniteljima kaznenih djela, a na koje počinitelje se primjenjuje Zakon o sudovima za mladež.
Ovim putem upućujem na teška kršenja prava maloljetnih počinitelja kaznenih djela, u postupcima pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru, kao i Općinskim sudom u Zadru, u konkretnim slučajevima, a koja kršenja prava se mogu očekivati i ubuduće. Radi zaštite prava i interesa maloljetnika, ovom prigodom neće se spominjati imena i poslovni brojevi postupaka, što je i razumljivo.
Prema Zakonu o sudovima za mladež, koji regulira postupanje spram maloljetnika,
– maloljetnik mora imati branitelja od prvog ispitivanja do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka, kod donošenja odluke o zamjeni odgojne mjere zavodskom odgojnom mjerom i kod naknadnog izricanja maloljetničkog zatvora (čl. 54. st 1. ZSM-a).
– Ako je maloljetnik ispitan bez prisutnosti branitelja, zapisnik i snimka ispitivanja maloljetnika ne mogu se upotrijebiti kao dokaz u postupku (čl. 54. st. 6. ZSM-a).
– U načelu, ispitivanje maloljetnika je prva dokazna radnja koju će provesti državni odvjetnik, osim hitnih dokaznih radnji (čl. 76. st. 1. ZSM-a).
– Svako ispitivanje maloljetnika koje provodi državni odvjetnik snima se audio-video uređajem, a ukoliko je ispitivanje maloljetnika provedeno protivno navedenoj zakonskoj odredbi, zapisnik o ispitivanju maloljetnika ne može biti upotrijebljen kao dokaz.
– Prema čl. 78. istog zakona, u postupku prema maloljetniku, uz činjenice koje se odnose na kazneno djelo, pribavit će se podaci potrebni za ocjenu njegove psihofizičke razvijenosti i podaci o osobnim i obiteljskim prilikama, a te podatke pribavlja državni odvjetnik koji može povjeriti prikupljanje tih podataka stručnom suradniku (npr. zaposleniku u nadležnom državnom odvjetništvu) i centru za socijalnu skrb.
Ističe se da se u određenim postupcima pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru, te pred Općinskim sudom u Zadru (podaci se dakle ne mogu navoditi, upravo radi zaštite maloljetnih počinitelja djela) događaju situacije da stručni suradnik – defektolog, zaposlen u državnom odvjetništvu, ispituje maloljetnika bez snimanja, a posebno, bez prisustva odvjetnika, kojom prigodom uzima ne samo podatke “o osobnim i obiteljskim prilikama”, već maloljetnike ispituje u pogledu pribavljanja činjenica glede počinjenja kaznenog djela, kao i u pogledu pribavljanja očitovanja o krivnji.
Nakon što se provede takvo protuzakonito ispitivanje, i priloži spisu dokument uobičajenog naziva “Izvješće defektologa”, slijedi imenovanje branitelja po službenoj dužnosti, te potom “pravo” prvo ispitivanje pred državnim odvjetništvom, koje se snima, sukladno Zakonu o sudovima za mladež.
Dakle, “Izvješće defektologa” nedvojbeno je uradak zaposlenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, tijela progona,
Štoviše, povodom žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zadru na izdvajanje takvog izvješća kao nezakonitog dokaza iz spisa predmeta (rješenje doneseno od strane Općinskog suda u Zadru), Županijski sud u Zadru zauzeo je stajalište da Izvješće o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika (odnosno Izvješće defektolga), koje je sačinjeno prije prvog ispitivanja, ne predstavlja nezakonit dokaz, te da je “došlo samo do povrede postupovnih odredaba Zakona o sudovima za mladež” (greška u redoslijedu izvođenja dokaza), te da takav dokaz ne bi bio nezakonit, jer nije eksplicitno naveden u Zakonu o kaznenom postupku (neovisno o činjenici što su se i konkretne prigode maloljetnici ispitivali na okolnosti počinjenja navodnog kaznenog djela, kao i krivnje).
Postavlja se opravdano pitanje da li će nadležno Općinsko državno odvjetništvo u Zadru (možda i druga državna odvjetništva u RH) i nadalje nastaviti protupravno postupanje, na način da se od strane stručnih suradnika ispituju maloljetni okrivljenici BEZ pouke o pravima, BEZ video-snimanja, i BEZ prisustva odvjetnika (čija je prisutnost nužna, sukladno ZSM-u)
Nedopustivo je da se od strane tijela progona pod krinkom “utvrđivanja osobnih i obiteljskih prilika” pribavlja priznanje djela i očitovanje o krivnji maloljetnika, i da se takvo ponašanje tijela progona tolerira od strane suda, te prihvaća kao “zakonit dokaz”.
S obzirom da za punoljetne počinitelje kaznenih djela vrijede određena pravila kojih se sudionici kaznenih postupaka relativno i pridržavaju, kod osoba u dobi od 14 – 18 godina potreban je još veći oprez.
Možda bi bilo svrsishodno da se jednostavnom izmjenom kaznenog zakonodavstva prepusti progon i odlučivanje “stručnim suradnicima” općinskih državnih odvjetništava diljem RH, pa da se sudbena tijela uopće ne opterećuju nepotrebnim teretom postupanja spram maloljetnika.
Neovisno o činjenici što je njihovo dijete možda i počinilo određeno kazneno djelo, potrebno je upozoriti roditelje da bez prisutnosti odvjetnika u bilo kojoj fazi postupka ne surađuju sa tijelima progona, koliko god to “ružno” zvučalo, s obzirom na mogućnost zloporabe dobre vjere roditelja i djece, što evidentno i nije rijetkost.
Osobno se nadam da će doći do izmjene kaznenog zakonodavstva u smislu izbjegavanja takvih teških zlouporaba prava od strane tijela progona, jer kazneni postupci nedvojbeno mogu ostaviti teške i nepopravljive posljedice po psihu maloljetnika, koji i ne mora nužno biti osuđen u kaznenom postupku.
Sam Zakon o sudovima za mladež navodi da će se pri ispitivanju maloljetnika i poduzimanju drugih radnji kojima je maloljetnik prisutan, postupati obazrivo, tako da, s obzirom na psihičku razvijenost i osobna svojstva maloljetnika, vođenje kaznenog postupka ne šteti razvoju njegove ličnosti, dok bi i u odnosu na maloljetnike presumpcija nedužnosti morala biti imperativ, dakle je svatko nedužan i nitko ga ne može smatrati krivim za kazneno djelo dok mu se pravomoćnom sudskom presudom ne utvrdi krivnja.
S osobitim poštovanjem,
Odvjetnik Mario Petani